aparatczykovi zapisi

Ti si vjerovatno najvažniji zadatak koji mi je ikada zadan. Najvažniji i najopsežniji. Znao sam da ću dugo raditi na Tebi. Danas Ti mogu reći, kao poručnica Ripley Alienu: "Toliko si dugo u mom životu da se ne sjećam ničega drugoga!". Barem si toliko dugo moj zadatak. Neki moj profesor sa faksa navodno je jednom rekao:" Zakoni se rade kao kobasice. Bolje je ne vidjeti kako se rade." Mislim da ipak ne stoji analogija zakonodavstva sa kobasičarstvom. Prije bih to mogao usporediti sa arhitekturom. Tako je onaj koji radi zakon zapravo kao arhitekt, a zakon je zapravo zgrada. Imaš ideju, neki glavni nacrt, a onda sa svim drugim izvođačima gradiš zgradu. Jednog dana kada je dovršena,ona stoji pred svima da je svi mogu vidjeti a samo oni kojima zaista treba će u njoj i stanovati. Ne mogu se prema Tebi odnositi kao prema svom djelu, jer tu nema autorstva, a bili su tu i brojni drugi koji su ugradili svoj dio, svoju ciglu, bolje ili lošije. Ali ipak, ja sam te osmislio, posložio što sve u tebi treba stajati i gdje. A stvarno si dugo sa mnom. Bio si sa mnom kroz moje najteže trenutke u životu, u svoj toj drami bio si mi u primisli, kao posao koji me čeka i koji se mora obaviti. Bio si sa mnom i u Bruxellesu, na pregovorima, i svi su Te spominjali. Bio si sa mnom i kada sam se zaljubio, ali moraš shvatiti, tada si bio vrlo daleko na listi mojih prioriteta.
Znam da će Te uskoro trančirati i drugi. Znam što će u drugim tijelima raditi od Tebe. A kad dođeš pred one govnare u Saboru, znam kako će te tek onda raščerečiti, izmjeniti ti lični opis. Koliko sam uvreda, poniženja i pljuvanja doživio zbog Tebe. Mnogi nisu propustili priliku pokenjati se na moj rad, ali to je tako normalno i nije me uznemiravalo. Znam i da nigdje moje ime neće pisati niti će itko znati da sam te ja osmislio. Ali ja znam da jesam, a to je najvažnije. Nisi moje dijete, a niti umjetničko djelo koje sam u umjetničkom zanosu stvorio, Ti si Zakon, i to još niti to, za sada tek nacrt prijedloga.
Kada odeš od mene neću biti tužan, nečeš mi nedostajati. Dapače, biti ću sretan što sam Te se riješio, odradio posao, i konačno obavio zadatak. Kada odeš od mene popiti ću piće u Tvoje ime, a nazdraviti ću i počastiti kada Te vidim u "Narodnim novinama". I iako nitko ne zna koliko sam sebe u Tebe ugradio, ipak ću biti zadovoljan i ponosan što si vani, pred svima.
Ovo definitivno nije post o ljubavi, a ni o roditeljstvu, a ni o umjetnosti. Možda je tekst o zakonodavstvu, ali onda bi vam objašnjavao pravila nomotehnike i poslovnike Vlade i Sabora. Spada li onda u kategoriju "zakonodavstvo"?
U svakom slučaju, siguran sam da je prvi post koji je netko posvetio nekom Zakonu, a možda i prvi tekst u kojem se autor obraća personaliziranom zakonskom tekstu u drugom licu jednine....