Vratih se
Još ova dva dana, još ovaj izlet u Slavoniju i gotovo. Gotovo sa GO! A već jučer sam se trebao vratiti na posao, ali ionako se ništa ne događa, pa mogu ostati bar još ova tri dana. I sa ta tri dana, gotovo je sa odmorom, mentalno sam se vratio u Zagreb.
Ovo je bio miran godišnji. Godišnji bez velikih priča i anegdota, osim već opjevane Premude koja je priča sama po sebi. Možda mi je i trebao miran godišnji. U zadnjim mjesecima sam bio toliko u speedu (kažem „u speedu“, ne „na speedu“, nemojte me krivo shvatiti) da ni sam ne znam tko mi je glavu nosio. Trebalo je malo smanjiti tempo, prebaciti u nižu brzinu, stati na loptu. Ali kada usporiš malo, imaš vremena za razmišljanje, pa ti svakakve stvari padaju na pamet, pa ti dolazi do glave sve što je bilo, a to u mom slučaju i nije baš super. Nakon već opjevane Premude uputio sam se na Murter, i bio je to relativno miran borvak na Murteru, bez incidenata o kojima bi se mogle spjevati anegdote. Mirno i potpuno trijezno. Odlazak u Zadar ponudio je više akcije. U Zadru se teško odmoriti, jer taj grad je postao poput Zagreba po količini nabrijanosti koja ga prožima, a bogami i po količini graditeljskih zahvata. Tisuće automobila, gužve u svim smjerovima, gomile turista, bespoštedna borba za parking (koji se ne plaća, a i za onaj koji se plaća jednako gadno). Zadarski đir vas brzo uzima i poput ostalih domaćih ni ja baš nisam išao na kupanje, samo bezbrojne cuge i brijačine po gradu. Opet, uglavnom trijezan. Veselio sam se izletu na Pašman. Otok, konačno. I vrijeme me poslužilo za jedno kupanje s čamcem ispred Barotula, jer kasnije se spustilo monsunsko nevrijeme koje je trajalo tijekom mog cijelog boravka na Pašmanu. A nema ništa tako depresivno kao Ždrelac po kiši, zaista se nema ništa za raditi. Od zanimljivosti ostaje propušteno pjevanje Grdovića sa Petrom Čobankovićem na fešti u Kalima. Prolazimo kraj neke konobe a u unutra ekipa iz kabineta Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva pjeva „Nije u šoldima sve“ s lokalcima. A Čobiju je bilo samo da ga ne pošalju na rafting.
Od zanimljivosti može se spomenuti i putovanje autom od Ždrelca (mosta) po požarnom putu i preko Bokolja do Banja. Samo oni koji znaju to područje će znati koliko je to suluda i autoubilačka ideja, naravno nije bio u pitanju moj auto. Ostalo je sve kiša, kiša i dalje kiša, na trajektu, u gradu.
Sve to je bio koristan bijeg od svega ovdje. I sada se vraćam svemu, životu po kvartovskim birtijama, životu u neredu, bez sustava, plana i programa, nezavršenim poslovima, nenapisanim zakonima, nedovršenim simpatijama, maloj plaći i nesređenom životu, maglovitim perspektivama i propuštenim prilikama. Vraćam se svemu što sam ostavio ovdje, a što je zapravo stalno bilo sa mnom..
Do slijedećeg godišnjeg odmora......
|
