Otok pod suncem
Makar mi GO još uvjek teče u evidenciji nazočnosti, do 21.08. završio je onaj ljepši, morski dio godišnjeg. Još ostaje kratak izlet u Slavoniju, posjetiti i tamo nastanjeni dio obitelji.
Što se morskih odmora tiče, shvatio sam da se zapravo samo na otocima mogu odmoriti. Da li je to podsvijest koja mi ukazuje da se mogu smiriti samo kada znam da sam potpuno okružen morem i dovoljno daleko od kopna, ili su to moji bodulski geni, ili jednostavno otočka atmosfera mira koja mi paše. Vidio sam mnoge otoke, aktivno ljetovao na Pašmanu, Ugljanu, Murteru, Ižu, Krku, Lošinju, Pagu, Visu, čak i privatnom otoku Fafarikovcu u uvali Telaščica (da vas vidim, koliko vi ljudi poznate koji imaju vlastiti otok, meni su ovi čak i rođaci) ali niti jedan nema tu razinu izolacije i mira kao Premuda. Premuda je otok na pučini, posljednji u nizu otoka zadarskog arhipelaga, sa istočne strane mu je Silba, sa sjeverne Lošinj i Susak (koji se i vidi ako je vrijeme dobro), sa sjevernoistočne Ilovik, a sa zapadne strane je samo pučina i Italija negdje u daljini. Sa juga uz malo dobrog vremena može se nazrijeti sjeverozapadna strana Dugog otoka i obrisi impresivnog svjetionika Veli rat.
No dosta o goloj geografiji. Zanimljivo je da ljudi uglavnom nemaju pojma što je to Premuda i gdje se nalazi. Čak i u Zadru, gdje su ipak čuli, ali većina ipak nije bila, a nisu baš sigurni ni gdje se nalazi. Većina ljudi nema pojma da Premuda postoji, a kamoli da su tamo bili. Ionako kad pričam s ekipom, imam osjećaj da svi ljetuju ili na Braču ili na Hvaru, ako nisu na Krku ili okolnom „purgerskom“ moru koje više nije in. Puk ljetuje na Pagu (Vir je bolje ne spominjati), oni koji potiču od tamo idu na Korčulu, malo onako finija ekipa ekskluzivu traži na Visu, a oni koji se žele šminkati i trošiti pare idu u Dubrovnik. I vjerovatno nitko od navedenih ne ide na Premudu niti je ikada čuo za nju. Bogu hvala! Zato sam bio ja.
Tako smo moj stari i ja, kao dvojac bez kormilara, zapalili kod rođaka na taj daleki otok. Mogu reči, svaka čast prethodno navedenim odredištima, ali ovo je doslovno mediteran kakav je nekad bio. Neiskvaren od turizma (slično bi se moglo reči i za Pašman, ali tamo neki vrag od turizma ipak postoji, samo što se nije razvio, možda bolje tako), bez signala VIPa, bez novina, hrvatskih radio postaja, bez TV programa osim satelitskog (tako se nisam mogao intoksicirati sranjima koje serviraju RTL i Nova TV). Bez gužve, prometa i buke. Samo šum mora i zvuk vjetra, i udarci pučinskih valova po školju koji je prirodna zaštita luke Krijal. Zanimljivost je otoka to što unatoč malom broju stanovnika i turista ima dvije luke, južnu Krijal u koju pristaje trajekt i sjevernu Loza u koju pristaje katamaran. Zanimljivost je i to što je na otoku bila radarska baza JNA (do koje nisam otkrio put, pa mi za dogodine ostaje ispješačiti to) a mnogi bivši vojnici su oženili premujanke, pa je to ispao otok s najviše srba na otocima zadarske županije. Jedna od rijetkih neugodnosti (osim nedostatka novina, a ja tako volim čitati Sportske na moru, osobito vijesti kao npr. da je Raić- Sudar potpisao za Kamen Ingrad, ili rezultate kuglanja), jesu česte invazije meduza na malu premujansku plažicu. Meduze, vrlo nezgodna stvorenjca, nije preporučljivo igrati se s njima, govorim iz osobnog iskustva. Ja sam ih izbjegavao, ali jedna mi nije mogla odoljeti, i srećom nije zahvatila veliku površinu, samo me malo oprljila, ništa strašno. Na otoku nema prometa, navodno, mislim ipak ga ima sa neregistriranim autima, a i može se voziti samo od Loze do Krijala jer drugih cesta nema. Cijela atmosfera me pomalo podsjećala na Baretićevog „Osmog povjerenika“ i Trečić, a ovo je vjerovatno najbliže onome što bi Trečić bio. Osobito me svakodnevni lov na barem crticu signala na mobitelu na to asocirao. Morao sam se penjati na najvišu točku u selu da bih odčitao poruke. Nazvao sam to šetnjom za signal. Sa otoka nije lako ni otići. Kad sam trebao krenuti u Zadar i prema Murteru, katamaran je kretao u 6 ujutro, a trebalo se i prebaciti do luke Loza sa svim stvarima. Trebao me prebaciti tip imenom Ivica Francuz. Kad neko ima nadimak „Francuz“ onda možete svašta očekivati. U svakom slučaju, Francuz se nije pojavio a ja ko kreten čekao u 6 ujutro da me pokupi. Ništa, otputovao sam drugi dan. Na Premudi vrijeme ionako sporije teče. Inače, stanovnici su kao i na svim drugim otocima, jedino što su ovi dalje od svih ostalih. Turisti su većinom nautičari koji se sidre u toj zadnjoj luci prije otvorenog mora, ili nebrojni ljubitelji tog ekskluzivnog mira i tišine. Bilo mi je ipak žao kad sam odlazio, navikne se čovjek na taj spori tempo života na pučini. Ali, kao i uvijek, valjalo je poči dalje, drugim otocima i drugim pričama....
|
