aparatczykovi zapisi

Ritam kretanja ovih dana je sumanut, ovo je bilo deset dana u kojima sam promjenio najviše lokacija ikada. Svaki dan obreo bih se na nekom drugom mjestu i nekom drugom gradu a ponekad i drugoj državi. Tako da nisam siguran gdje sam. Zapravo, dvaput sam se probudio i nisam za trenutak bio siguran gdje se nalazim. Jednom u Bruxellesu, a jednom na Lošinju. Probudio sam se u hotelskoj sobi i pitao se gdje sam, iako sam se odmah sjetio taj trenutak neizvjesnosti me strahovito zbunio. Kao da nemam čvrsto uporište.
Ritam kretanja ovih dana je bio: četvrtak Munchen pa Bruxelles, subota obrnuto pa Zagreb, ponedjeljak Zagreb pa Lošinj, srijeda Lošinj pa Zadar (ne računam u utorak i Susak) četvrtak Pašman, petak Šibenik, sutra valjda opet Zagreb. Puno lokacija za malo vremena, nisam više siguran gdje sam. Možda i ja zapravo bježim od nečega. Nema smisla bježati. Ovo je ipak neko putovanje sa ciljem. Svojevrsni tribute mojoj dalmatinskoj strani. Možda. A možda je samo odmor od svakodnevice. Možda ipak bijeg.
Pozdrav iz Zadra! Ha, ipak znam gdje sam!

Inače post je u kategoriji putopisi. He, he!