utorak, 31.01.2006.
|
Koliko sam vremena izgubia u životu? Previše. A oko cega sam se opterecivao. Auh. Jadna mi majka. Ovo je neki skroz novi period. Neznam jel možete podijelit svoje živote na neke periode neka stanja koja obilježavaju djelove vaših života, al ja mogu. Zakon je kako se sve mjenja, zakon je. Ravnoteža čista. Odoh na večeru u mexico. Mexico fast food. Doli mi u zadnje vrime najbolje. Luda grill piletina sa puuuuno povrća. I u tome jedino trpim svježe pome. Pa poslije toga jedno kvalitetno zračenje. Žao mi ove generacije rođene 80-te godine. Svi su nekako... puno dragi, puno sjebani i puno izgubljeni |
ponedjeljak, 30.01.2006.
|
danas je upisano u index primjenjeno crtanje 5 (izvrstan) elementi vizualnog oblikovanja 5 (odlican)... ovakav sam bio u osnovnoj, sve petice asocijalan, u drustvu s televizijom i psom pa je onda doslo vrijeme ljubavi alkohola prijatelja droga putovanja svega živog definitivno bih već mogao napisat autobiografiju iz više djelova sad je i to vrijeme proslo opet sam zabijen, ovajput s monitorima papirima alatom nestale su ljubavi jedna po jedna alkohol je gubitak energije razocaranje u lazne i dvjestokarakterne "poznanike" pravih prijatelja je malo a oni koji to jesu shvacaju me i TU su mi kad mi trebaju kao i JA njima obrnuto droga je draga al meni nepotrebna jer ja sam droga samom sebi cak me nista ni ne zanima nista me ne dira (osim onoga u cemu JESAM a kad JESAM onda sam cijeli posvecen bikovski tvrdoglavo iskreno i jako) osim ponekad novonastale usamljenosti al igram se sa njom kao s necim pozitivnim zasto je usamljenost zenskog roda? a ponekad mi je sa njom tako super nakon svih oblika muza prolaznih i neprolaznih s njom najbolje stvaram sve i uglavnom je tišina težina vrijednosti koja mi je potrebna za stvaralaštvo pozitivnog i tad sam nekako neobično sretan |
nedjelja, 22.01.2006.
|
Slonovi su zasjeli i zatišje je. Tlo pod njima nesigurno je. Naslonjeni su jedno nasuprot drugog i čekaju potres. Tišina grmi mislima. Pamte sve odigrane utakmice i pitaju se zašto su sad sjeli. Miš u ruci drži kikiriki i zove ih na novu partiju. Ignoriraju ga. Jadan mali miš. Puno se napatio u životu. Stvarno mu je bilo teško. Toliko teško da je odlučio upravljati svim slonovima na svijetu. Sagradio je ogromnu mišju arenu te okupio publiku s puno puno drugih tužnih miševa. Zabavljali su se nad borbama slonova. Svi. Jednog dana slonovi su se umorili i stali. Još i dan danas sjede, s namjerom da se jednog dana pokrenu, ali daleko od miša. Otkad su slonovi sjeli, miš je ostao bez posla. Publika ga je napustila, a arena je propala od istrošenosti. Sad i miš sjedi sa strane. Gleda slonove kako sjede. Svi sjede. Samo je mali miš puno tužan jer je ostao sam, bez publike. A slonovi samo sjede. Jedan razmišlja o dizanju na noge i planira odlazak u nepoznato, dok drugi planira siguran hod i razmišlja o odlasku u nepoznato. |
srijeda, 18.01.2006.
|
Koliko ima smisla davati se nekom nečemu bespovratno i bezuvjetno, a da nema efekta? Jeli cilj doci do nekog kraja cilja svog nauma bez vođenja brige o žrtvama. Uvijek sam se idiotski davao svemu svima. Da sam žena bio bi kurva prostitutka. A ovako nisam daleko, samo grozd grožđa pojedenog do samog kraja. Izjeo se sam uglavnom. Ali nakon svega, napokon imam efekta, jer sam se počeo jest na pravi način. Glava mi napokon ima opravdanje za svoju veličinu. Trenutačno, prepuna je i opterečena. Napokon sa svim opterečenjima koje imaju svoje rješenje i kojima znam kraj. I guštam u svim tim preprekama jer ih sve priskačem, jednu po jednu i nevjerovatno, al ide mi. Mašti na volju, kao jedan od zadataka, zamislio sam i napravio...audio biblioteku, priče iz svemira, života, sivila, crnila, i svega ostalog...zadatak je bio, omot cd-a s ilustracijama...pa evo...       |
utorak, 17.01.2006.
|
Ma što mi to mislimo, da sve znamo o svemu? To i vi mislite, ha? Ma ništa mi neznamo. Gledam ljude po ulici, svi su u nekom balunu. Napuhano ljepljivom, i ne mogu pomoć sebi da pobjegnu. Ja sam isto u ogromnom balunu. Samo što malo drugačije odskačem od površine. A drugačije i doskačem na pod. I ja ništa neznam. Jedino što znam je ono što osjećam, i jedino što osjećam je ono što znam. Sigurno. Ali nema mi izvan baluna. Zato ga se trudim iskoristit i još ga uvijek upoznajem. Jer, u neku ruku, taj balun je i moga granica. A ako pukne... Nadam se da ću bit dobro raspršen. Malo po Kopilici, malo po Komiži i malo po Mosoru... |
utorak, 10.01.2006.
|
Složite figuru Anxia. Tko je on zapravo? Kome pripada? Koje boje je? Zašto? Koga voli? Ponekad se i ja pitam ista pitanja. Preispitivanje. Nikad dobro ne sidne i nikad se ništa pametno ne izvuče iz sebe... Ali isto dobro dođe sjesti malo u blato... |
nedjelja, 08.01.2006.
|
Imao sam neko vrijeme novu mamu. Odselio sam se odavno od svojih roditelja. Zahvaljujući (ne)sretnim okolnostima koje me prate, uhvatio sam se u koštac da živim sam sa sobom. Oduvijek mi san bio. I san se ispunio odavno. Malo u centru, pa malo sa strane, pa sad u najdužoj ulici Splitskoj. Potreba je bila nova mama. Jedne lijepe večeri, Metropolis mi je donio. Kao puno toga dosad. Metropolis. Pojeo mi puno fizičkog (fotoaparat, razne majice, đempere...), a uzvratio sa plinovito fizičkim. Donio mi mamu pred pladanj. Sve sam joj izvrnio pred lice, onako bikovski. Upalilo. Čak me bilo malo strah nove mame. Jer je nisam gledao kao majku svoju, nego kao mamu onu. Ili nečiju. Bila je djevica horoskopa i majka djevojčice. Družili smo se neko vrijeme. Htjela je da budem njen pratioc po diskotekama. Htjela je da budem njen sin. Pazila je na mene svaki dan. Uredno me hranila sms porukama lijepog pažljivo odmjerenog sadržaja. Sa puno elektroničko numeričko digitaliziranih poljubaca i placebo ljubavi koja djelovala je preko ekrana. A htjela je samo dolazak i odlazak sa planeta eletktronike i malo iskrene pažnje moje. Naravno, nisam mogao biti samo vjerni sin pun ljubavi jer to nikad nisam bio. Na nesreću ime mi nije Edip bilo, pa se na vrijeme sve odgodilo. Evo još se i rimuje, a odgoda još traje. Zašto se Edip ne zovem njoj? |
subota, 07.01.2006.
Radna subota i nedjelja mi. Tako da ponedjeljak ne sjedne mi teško nakon vikenda. Usput dokumentiram radove za školovanje što sam narisao nedavno, pa podijelim i ode koji crtež. Tema je vječni motiv, žena...  |
srijeda, 04.01.2006.
utorak, 03.01.2006.
Opet sve iz početka. Ništa novo osim broja 6 isprid brojeva 200. Osim praznine u glavi, nezainteresiranosti u prsima i boli u želudcu. Spavao sam dva dana konstantno. Budi me jedino odlazak u firmu i suočavanje sa akademijom. Čekam onaj polet da se pojavi. Pokušavam ga iscrpit negdi iz okoline, al ništa. I ovo preko volje pišem. Tako mi je prazno. Sad jedino mogu uživat u tuđoj sreći, drugom tijelu, povjerenju i bitosti osobe koja je tu kraj mene uvijek kad je zatrebam. Bezuvjetno diše na mojim prsima. Ona je jedan od mojih heroja. Jedan od onih kojoj ne vračam dovoljno i možda joj nikad neću vratit dovoljno njenog uloženog. Ona je tu i to mi puno znači. Samo mi to trenutno treba. Sebično od mene. Ja se ne dajem tako lako. Ja nisam uvijek tu. Ja nisam heroj. Možda nekom drugom da, al njoj ne. Dva heroja ne postoje u istoj priči. Hvala ti, Kozmosice. Poljubac u bedro ti. |