Ma što mi to mislimo, da sve znamo o svemu? To i vi mislite, ha? Ma ništa mi neznamo. Gledam ljude po ulici, svi su u nekom balunu. Napuhano ljepljivom, i ne mogu pomoć sebi da pobjegnu. Ja sam isto u ogromnom balunu. Samo što malo drugačije odskačem od površine. A drugačije i doskačem na pod. I ja ništa neznam. Jedino što znam je ono što osjećam, i jedino što osjećam je ono što znam. Sigurno. Ali nema mi izvan baluna. Zato ga se trudim iskoristit i još ga uvijek upoznajem. Jer, u neku ruku, taj balun je i moga granica. A ako pukne...
Nadam se da ću bit dobro raspršen. Malo po Kopilici, malo po Komiži i malo po Mosoru...
Post je objavljen 17.01.2006. u 16:25 sati.