anuska

20.08.2004., petak


GOLDENBOY CARIĆ
Kako
sam sigurna da će Hrvoje pisati o ljepotama naše obale i prekrasnim plažama gdje smo se kupali, ja ću zabilježiti prekrasne ljude koje sam upoznala ovo ljeto.
Dakle Hrvač igra rukomet na pijesku i prije početka našeg ljetovanja igrao je turnir na Pagu gdje sam ga trebala pokupiti i od kuda krećemo za Korčulu.

Čitav dan provesti gledajući kako se dečki valjaju u pijesku i nije tako loše, al tu su i curke što mi je prilično dosadno, a većina i nije baš neki prizor za oko.(Zašto te curke imaju toliko celulita i takvu grubu kožu to mi nikad neće biti jasno).

No dobro volim gledati Hrvoja i biti ponosna na njegove golove pa dan i nije bio tako strašan. A imaju i fora naziv GOLDENBALLS i na hlačicama im naziv stoji naprijed točno gdje se balls i nalaze. Najinventivnija ekipa moram priznati.
Uglavnom nakon turnira i pića poveli smo Hrvojevog prijatelja Carića s nama do Drvenika jer ide za Hvar i ima trajekt ujutro.
I to objasniti je bio pothvat jer je htio spavati na Pagu pa ujutro uhvatiti bus za Drvenik.
I nema problema samo što na Pagu nije imao gdje spavati. I dobro Hrvoje mu objasni zašto mu je bolje putovati s nama besplatno, u autu, ranije doći na Hvar, ne spavati na plaži.
I ajde ide on s nama.
Krenemo Hrvoje vozi naravno dečki puni dojmova pričaju o utakmicama, sucima i drugima important stvarima, vozimo se sat vremena dečki još pričaju, odnosno Carić još priča mi slušamo, planiranje budućih turnira.

Slijedeći sat ja vozim Carić još analizira rukomet, detaljna analiza sudaca.

Sat iza toga Hrvoje hrče, Carić ulazi u detaljnu analizu svakog igrača.

Dugopolje, psihološka analiza sporta,“vidjet ćeš Ana nakon nekog vremena i ti ćeš se početi živcirati kad gubimo“.
Dakle ja sam žensko i brbljava al da netko može toliko pričati, tolikom brzinom nakon ponoći o rukometu na pijesku to nisam znala da postoji.
On je pričao a ja sam bila sve umornija i umornija.

Pojačam radio i počnem pjevušiti, konačno spavaju obojica, ali ne prije Makarske policija nas zaustavlja. Zašto???? A tak su lijepo spavali. Sad smo na borovima koje je sadio u vojsci i u kraterima gdje je cugao (Hrvoje na pol spava i misli da Carić priča o porilucima, a ne borovima). Ajme što je taj Drvenik daaaaaaaaaleko.

Pet sati ujutro STIGLI, Carića zbunjenog ostavljamo mi idemo za Orebić.

Dragi Cariću ako ćeš ikada čitati ovo, hvala ti što si me zabavljao putem da ne zaspem i sjećat ću se vožnje uvijek s velikim osmjehom, a nadam se da će me uskoro i razveseliti med od lavande.




- 12:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>