02.11.2015., ponedjeljak
Srebreni bor
|
Neobično trepere iglice u granama srebrenog bora pokrivene bjelkastim prahom; Svijetle s milijun mušičastih iskrica što doplove i smještaju se između mračnog neba i još mračnijeg tla, pa oko znatiželjnih očiju lepršaju krilima. A kad se pokrene mutna, daleka bjelina, teška i zagonetna, i nevidljivi oblaci raziđu, mirisna ljepota toga trenutka mjesečinom obasjane šume lebdi i obavija zemlju; Ne iščezava s prvim mrakom. I dok tiho se mjesečina spušta, magijski oživljavajući bezbroj nježnih radosti, iskradaju se misli pogledu hitajući iskricama bora; Sve je ovdje čarobno, opojno i nestvarno -nadzemaljsko! Onda se i nada pokrene otvorenim livadama i koritom potoka, pa žuborom teče i romori, brbotavim, šaputavim kikotom želja, prerušava se i oblači novo ruho noći |
