„.... Pisci iz 19. stoljeća nisu ni slutili koliku će ulogu u 20. stoljeću odigrati televizija ni koliko će svjetski ratovi promijeniti tok povijesti. Knjige iz šezdesetih godina 20. stoljeća ne predviđaju koliko će u dvadesetim godinama osobno računalo, mobitel i kreditne kartice promijeniti svakodnevni život.
Knjiga „Kratka povijest budućnosti“je zacijelo kriva za iste pogreške. Ja sam, naime, opisao sve moguće izume i pronalaske koji bi nam mogli izmijeniti svakodnevnicu – nanostrojeve, misleće kompjutere i eliksire dugovječnosti – ali sam najvažniji izum vjerojatno prešutio. A to je zato što se on još nije ni pojavio. No možda ga, dok pišem ove retke, neki znanstvenik već stvara. A možda se izumitelj još nije ni rodio. To je podjednako teško predvidjeti kao i tko će 2050. godine biti šef države i koja će pjesma biti proglašena pjesmom godine.
No očito je, poslije svega, sasvim jasno da me u budućnosti koješta plaši. A najviše se bojim da bi ti mi mogao zavidjeti. Jer ako je 20. stoljeće i bilo dosad najzanimljivije, bilo je ujedno i najmračnije i nakrvavije. A u budućnosti bi moralo biti stvarno gadno ako bi moje doba postalo doba za kojim netko čezne.
Najveća mi je nada da će ljudi i u tvom vremenu ostati okrenuti budućnosti kao i u mojemu i razmijeti da se budućnost ne da unaprijed odrediti.
U budućnosti je bezbroj putova. I svi ljudi sudjeluju u odlučivanju kojim da se krene. Pa i ti.“
„(....) Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo.
Knjiga Postanka 3.5
Iako je citat biblijski, dobro je znati da to ne govori Bog, nego Sotona.“