Čovjek
Za razliku od životinja čovjek je biće s razumom. On, ipak, ima biološko tijelo kao svaka životinja. Sa svojim razumom čovjek je više od običnog biološkog tijela. Moglo bi se reći da čovjek boravi, živi u svome biološkom tijelu kao u svojoj pokretnoj kući. Čovjek mora svoje tijelo, svoju pokretnu kuću izgraditi, održavati i brinuti o njoj. On to svoje tijelo koristi da bi živio u njemu. Kako on to čini?
Mislim, da čovjek svoje tijelo koristi nerazumno i da o njemu ne brine optimalno. Od samog rođenja čovjek svoje tijelo izlaže prevelikoj udobnosti i zaštiti. Tijelo svoga djeteta zamata u «svilu i kadifu», drži ga zatvorenoga u udobnoj kući, u kojoj dijete može puzati ili hodati samo po malenim stazicama između pokućstva. Djeca u gradu dožive nekoliko godina starosti dok prvi puta vide neku životinju u živo. Ako dijete ima sreću, da mu otac ili majka ne rade, pa ga odvedu u park na igru, onda se na malom prostoru susreće s ljudskim ljubimcima (psima i mačkama), koji svoj boravak u parku iskorištavaju uglavnom za sranje i pišanje. Najčešće djeca nemaju tu sreću i ostaju zatvoreni u kući ili u vrtiću ( ne znam zašto tu dječju ustanovu nazivaju vrtićom kad ona nema nikakve veze s vrtom). Čim malo poraste dijete mora poći u školu u kojoj najviše vremena provodi sjedeći. Trčati može samo za vrijeme pet minutnog odmora i na satu tjelovježbe dva puta tjedno.
Čovjek je izgradio strojeve, koji ga zamjenjuju u obavljanju fizičkoga rada, pa čovjek na skoro svim radnim mjestima sjedi ili eventualno stoji. Zbog svega toga čovjekovo tijelo postaje sve slabije i neotpornije – postaje nejako. Neki ljudi pokušavaju nadoknaditi nedostatno fizičko kretanje i rad tako da dnevno trče ili vježbaju na posebnim spravama za tjelovježbu. Bilo bi korisnije kada bi svoju fizičku snagu upotrijebili za neki koristan rad. Ovako se zavaravaju, da je pola sata dnevnog trčanja ili tjelovježbe dovoljno za održavanje fizičke kondicije njihovoga tijela. Zavaravaju se da žive zdravo i prirodno. Čovjek je izmislio veliki broj sportova, u kojima relativno mali broj ljudi stječe fizičku kondiciju svojega tijela, ali je zato sportska natjecanja pretvorio u tvornice za stjecanje bogatstva i moći. Silan novac, koji se vrti oko sporta ruganje je čovjekovu fizičkom tijelu, a kupoprodaja sportaša vodi nas u robovlasničko društvo kada se trgovalo ljudima, trgovalo robljem.
Čovjekovo tijelo traži mnogo više fizičkoga rada i aktivnosti, nego što mu pruža današnjica. Samo snažno tijelo otporno je na nepovoljne životne uvjete i na bolesti.
Također, čovjek svoje tijelo hrani prekomjerno u odnosu na potrošnju energije, koju troši za fizičku aktivnost i za izgradnju tijela. K tomu, hrani se nepravilno. Važnije mu je hranom udovoljiti svojemu subjektivnom okusu nego svojemu tijelu. Osjetilo okusa mu je , pak, degeneriralo i više mu ne služi za razlikovanje loše i štetne od dobre i korisne hrane kao što je to u prirodi kod životinja. Nijedan biljojed neće pojesti otrovnu ili za njega nejestivu travu ili biljku. Čovjek je izgubio i prirodni osjećaj sitosti, pa u sebe trpa količinu hrane koja mu ne treba, koja je prekomjerna. On se deblja, on tijelo izgrađuje na pogrešan način. Tijelo postaje meta raznim bolestima i biološkim poremećajima.
Još više, čovjek svoje tijelo svjesno uništava i truje. Sjetio se duhana, proizveo je alkohol, pronašao supstance – droge i tome slično, sve to konzumira i tako uništava svoje biološke stanice u tijelu. Djelovanje tih štetnih tvari prenosi i na svoje potomke. Ako već svjesno truje sebe, ne bi smio trovati svoju djecu. Tako se čovjek stoljećima i tisućljećima izgrađivao i reproducirao pogrešno. Rezultat toga je današnje slabo, neotporno i bolesno čovjekovo tijelo - kržljavac.
Da bi opravdao svoje nerazumne postupke prema tijelu i umirio vlastitu savjest, čovjek je izmislio moralno pravilo, po kojemu je obveza svakoga sposobnog pojedinca, svake obitelji i zajednice da pomažu nemoćnima, bolesnima, hendikepiranima i dr., pa čak i ovisnicima, koji ustvari sami sebe uništavaju. Organizirao je velike i složene institucije zdravstva i socijalne skrbi i mnoge druge institucije koje se bave zaštitom i skrbi o čovjeku.
Osobe, koje rade u svim tim institucijama, na taj način zarađuju za svoj život i za život svoje obitelji. Dakle, čovječanstvo mora angažirati ogroman ljudski i materijalni potencijal, da bi održalo na životu što više slabih i bolesnih ljudskih tijela. Umjesto da ljudi pravilno održavaju i hrane svoje tijelo i tako ga učine snažnim i zdravim, ljudi se bave održavanjem i zaštitom slabih i bolesnih tijela. Čak tim «kržljavcima» dopuštaju da imaju svoje potomke, koji su već samim svojim rođenjem nasljedno slabi i bolesni. Tako se slaba i nezdrava tijela višestruko umnožavaju a snaženje i pravilna prehrana tijela u svijesti ljudi postaju sve glupljom i nepotrebnijom.
Narodna poslovica kaže: «U zdravom tijelu zdrav duh.» Ako tijelo nije jako, sposobno i zdravo, u njemu ne može obitavati dobar duh, dobar i snažan duhovni čovjek. U hladnoj kući čovjek će ozepsti, u vrućoj će se znojiti, od propuha u kući može oboljeti, a ako u kući ima buha i stjenica, one će ga gristi. Čovjek se u takvoj kući neće osjećati udobno. Postat će mrzovoljan, tužan i nevoljan a napokon i bolestan. Duhovni čovjek u svojoj lošoj kući, u svojemu lošem biološkom tijelu ne može biti dobar duhovni čovjek. On postaje loš duhovni čovjek , koji nije sposoban da prirodno i pravilno živi. I tako se problemi vrte u krug.
Jako, zdravo i sposobno čovjekovo tijelo mora postati svetinja. Takvo tijelo treba njegovati i razvijati na sve moguće načine i svim sredstvima, koja vode k tomu cilju. Štititi i održavati slabo tijelo po svaku cijenu štetno je za cijelo čovječanstvo.
Na svakom mjestu, u svako vrijeme, svaki čovjek mora organizirati svoj život tako:
- da svoje tijelo izlaže fizičkim aktivnostima najmanje osam sati dnevno (radom, kretanjem, tjelovježbom). Pri tomu ne smije pretjerivati dok njegovo tijelo dovoljno ne ojača.
- da svoje tijelo izgrađuje i održava samo nužno potrebnom i zdravom hranom, te čistom vodom i zrakom
- da svoje tijelo ne pretrpava viškom hrane a osobito ne štetnim supstancama: duhanom, alkoholom, drogom, lijekovima i sl.
- da ovim zahtjevima prilagodi sve svoje životne aktivnosti i svoj život u cijelosti.
Čovjek se razlikuje od ostalih živih bića na Zemlji po tome što ima razum, ima um koji mu omogućuje da misli, da bude znatiželjan, da istražuje i pronalazi, da razmišlja, da stvara, da ima svijest i savjest itd. Čovjekov um velika je čovjekova blagodat, ali i ogromna snaga i neograničena energija. Sposobnost, koju mu daje njegov um, čovjek u prošlosti nije dovoljno koristio.
Prvo, čovjek je nedovoljno koristio svoj um, jer mu je bilo naporno misliti. Nije uviđao ogromnu snagu svojih misli. Čovjek je bio misaona ljenčina. Radije je dopuštao drugima, da misle umjesto njega. Čovjek je i danas takav. A evo riječi velikih mislilaca o umu.
Budha: «Um je sve; što misliš, to ćeš i postati.»
Bill Provost: «Kad vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom.»
Charles Fillmore: «Um je sjedište percepcije onoga što vidimo, čujemo i osjećamo. Tek kroz um uviđamo ljepotu zemlje i neba, glazbe ili slike, zapravo, svega. To tiho tkanje misli, to stalno kretanje van-unutra posredstvom stanica i živčanih valova koje u skladnu cjelinu spaja nebrojena raspoloženja uma, to nazivamo životom.»
Ralph Waldo: «Veliki su ljudi oni koji uviđaju da je duhovno jače od bilo kakve materijalne sile, da svijetom vladaju misli.»
Anonimna: «Što može zamisliti, um to može i postići.»
Latinska poslovica: «Čovjekov um je sam čovjek.»
John Milton: «Um može raj pretvoriti u pakao, ili pakao u raj.»
Iz zbirke starodrevnih budističkih pjesama – Dhamapada: «Sve što jesmo, posljedica je onoga što smo mislili; temelji se na našim mislima i istkano je od naših misli. Govori li čovjek ili, pak, djeluje sa zlom misli, pratit će ga patnje jednako onako kao što kotači prate kopita životinje koja vuče kola.»
John Tyndall: «I najsjajniji su bljeskovi u svijetu misli nepotpuni dok se ne dokaže da imaju protutežu u svijetu činjenica.»
Charles Fillmore: «Posljedice uvijek odražavaju prirodu vaših misli.»
Henry H. Buckley: «Neka vam misli uvijek budu ispravne – jer kako razmišljate, takvi jeste; stoga njegujte misli kojih se nećete stidjeti.»
James Allen: «Danas si ondje kamo su te dovele tvoje vlastite misli. Sutra ćeš biti ondje kamo ćete odvesti tvoje misli.»
Eileen Caddy: «Čovjekove su misli poput bumeranga.»
Drugo, čovjek je snagu svoga uma koristio za stvaranje općeg dobra, ali mnogo više snage svoga uma koristio je za stvaranje zla. Neispravnim i zlima djelima dovodio je i još uvijek dovodi u opasnost sebe, druga bića na zemlji i samu Zemlju. Snagu svoga uma čovjek je zloupotrebljavao. Energiju svoga uma trošio je štetno i nekorisno.
Mnogo štošta bi danas na svijetu bilo drugačije, da je čovjek ranije spoznao korisnu snagu svoga uma.