Um, misli i riječi – udružene
Čovjekov um je nešto po čemu se čovjek razlikuje od životinja. To je Božji dar, rekli bi teisti. Čovjekov um ima sposobnost da stvara misli, koje čovjek svojim organima za govor može pretočiti u riječi. Sve troje zajedno čine specifičnost čovjeka kao živog bića i posebnog u odnosu na druga bića.
Snaga uma, misli i riječi je ogromna, nemjerljiva. Znanstveno je dokazano da čovjek svoj um koristi u vrlo malom postotku. Mogućnosti ljudskog uma daleko su veće. Dakako, tada čovjek ne stvara niti dovoljno misli ni riječi. Edison, američki pronalazač je u svojoj radnoj sobi imao na zidu obješenu uramljenu rečenicu: “Upravo je nevjerojatno što je čovjek u stanju učiniti, samo da ne mora razmišljati.”
Um, misli i riječi mogu se ispravno koristiti ali mogu biti i vrlo opasne i štetne. Na žalost to je tako. Prošlost je pokazala da su ljudi vrlo često svoj um, svoje misli i svoje riječi usmjeravali ka neispravnim djelima. Zle misli i zle riječi proizvodile su ogromnu štetu drugim ljudima, drugim živim bićima, cijeloj Zemlji i cijelom čovječanstvu. To svako može spoznati jednostavnim razmišljanjem.
Kako, međutim, spoznati koje su ispravne a koje neispravne misli i riječi? Taj problem postavljen je još davno pred prvog čovjeka Adama. Bilo mu je zabranjeno uzeti plod s drveta spoznaje dobra i zla. Zašto? To nikada nećemo doznati.
No, danas, kada je čovjek osmislio ovako moćne tehnike i tehnologije elektroničkih medija, mi možemo iskoristiti tu blagodat i preko tih medija ujediniti naše misli i naše riječi. Tako će misli i riječi svih ljudi biti dostupne svim ljudima. Osim što će tako biti ujedinjena ogromna snaga svih naših umova, moći ćemo naše misli i riječi uspoređivati i sami ocjenjivati što je ispravno a što neispravno. Zato možda ne bi trebali olako odbaciti ovakvu mogućnost komuniciranja.
Naravno, ja se zalažem da način komuniciranja bude na pristojnoj, razumnoj i dobronamjernoj razini. U protivnom, svađalački i prostački način komunikacije vodit će ka novom zlu.
Ovim putem mogli bismo razmjenjivati svoja znanja, svoja životna iskustva, vijesti do kojih smo došli, iznositi dobre prijedloge za ostvaranje dobrih projekata i za organiziranje života u našim ljudskim zajednicama, kako u manjim tako i u onim većim i još puno toga. To bi bilo puno više od novina i televizije. Preko novina i televizije netko drugi usmjerava naše misli – misli umjesto nas te tako od nas stvara “poslušne domaće životinje” (Nitsche).
Predlažem pokusni projekat:
Neka se blogeri jedne općine ili jednog grada obvežu na suradnju putem Bloga za dobrobit njihove općine ili grada, bez obzira živjeli u njemu ili ne ili ako im je to rodno mjesto ili ih nešto drugo veže uz taj grad ili općinu. Neka na blogu iznose svoje pozitivne misli. Možda će tako utjecati na misli svih stanovnika svoga grada (općine), pa i na one koji upravaljaju zajedničkim poslovima grada (općine).
Ako bi ovakav projekat davao dobre rezultate, možemo se povezati svi u državi pa i u svijetu te svijet učiniti boljim, a prije svega učiniti boljima nas same.
“Moja je čovječnost vezana tvojom, jer samo zajedno možemo biti ljudi.”