Jučer sam čitao dva bloga s komentarima. Čisto da vidim kako to izgleda jer sam novi u ovakvom poslu. Zaključio sam kako sam ja po svoj prilici zalutao u ovu vrstu komunikacije. Izgleda da ovakvom načinu razgovora ja u ovim svojim godinama nisam dorastao. Morat ću još dobro razmisliti, hoću li nastaviti ili ne.
Prepisao sam nekoliko detalja iz komentara na blog gospođe Vesne Pusić. Evo ih:
«-Nego, teta Vesna, ajd oladi malo, ovo ti je blog, piši o sebi, ne o jebenoj politici i vašim skupovima za pranje love, Svima je ionako pun k... politike i političara!
-evo cu morat promijenit izgled bloga jer je isti kao i zvečarkin...
-jebate koji smijeh.vesnica je mislila kako ce joj pomoci pisanje bloga.a kao sada nema vremena vise za blog.a jadna.
-ti si kurva i ne mogu vjerovat da tvoja sranja neko stvarno čita, uglavnom došao sam reći da si kurva pošto te već reklamiraju na naslovnici
-kvaaaaakvaaaaaa jebala te politika (pusić(govnojedno)
-pa sta svi skupa pizdite...zar ne vidite da vas ne jebe pola posto...sama sebi dovoljna
-KUJO JEDNA PROKLETAKUJO JEDNA PROKLETAKUJO JEDNA PROKLETAKUJO JEDNA
PROKLETAKUJO JEDNA PROKLETAKUJO JEDNA PROKLETAKUJO JEDNA PROKLETA (JEBO VAS SVA GOVNA LJUDSK
-KAO ŠTO SAM I REKAO: ODJE***LA BANDIĆA, PA ZVISILA!
-Meni nije jasno kako ove budaletine i pićići što pizdare ovoj vesni nisu skužili
-Kako sam znao da ce ovako biti eeee......prosli izbori Vesna odjebala blog. Sta je novo bla bla.....ko jebe principijelnost i onda takvim ljudima dati glas. Ma radije govno pojedem.........
-ajde ne seri dosadna si s tim
-ružna si ko ttvoj pas by tihy
-KURAC! KAJ TI MISLIŠ DA TO ONA PIŠE?! TO JE NAJOBIČNIJA REKLAMA ZA IZBORE!!! FUCK POLITICS; FUCK POLITICS Oi! p.s.mrzim te
-Ma vi ste svi šugavi komuniati, a Vesna je kurva! HSP Za dom spremni!”
Ovo je tekst jednog posta drugog bloga:
“Kurcoljupci, pozdrav!
Mama, mama, narastao mi je pišo! Veeelik je!, dotrči trogodišnje dijete puno divljenja svojoj majci.
Ma što to pričaš, sine?, u čudu ga pogleda mama.
Vidi!, skine dijete hlače, spusti gaće i pobjednosno se okrene prema ogledalu promatrajući svoj odraz, vidi kako je velik!
Idi, dušo, k tati i pokaži mu to, on će te najbolje razumjeti..., skrene mama pogled na TV da ne gleda u malu erekciju. Nek se otac bakće s tim!
...
Nije li fascinantna muška impresioniranost njihovim ponosima? Pa od malih nogu se sami sebi dive!
Naime, tog malca nitko nije učio biti ponosan na svoju čunu, igrati se s njim kad mu je dosadno ili natezati ga za vrijeme dok sjedi na kahlici. Nitko ga nije učio držati se za čunu dok gol šeta stanom, a to redovito čini.
Koliko god roditelji tupili djetetu da nije pristojno držati se za čunu, barem ne dok ima ljudi u blizini, on opet ruku skrene prema međunožju i uhvati ga. Možeš stoput ponoviti NE!, sto i prvi put dijete će ga opet dohvatiti. Nešto je, očito, jače od njega...
Trogodišnje dijete je premalo da bi bilo svjesno "moći" onoga što mu se klati među nogama. A opet je svjesno, na svoj nesvjestan način...
Normalno je da djeca otkrivaju svoju seksualnost. Često puta pretjerano diranje po spolnim organima pokazuje zlostavljanje ili nedostatak ljubavi. Odnosno, dijete na taj način ili pokazuje da je pronašlo način kako ugoditi sebi, ili pokazuje da je usvojilo viđeni način ponašanja.
Ukoliko otklonimo devijantni oblik ponašanja, preostaje nam otkrivanje vlastite seksualnosti koja kod dečkića počinje u najranijoj dobi. Natezanjem, jelte... Mali muškarci rade to po defaultu. I to je društveno puno prihvatljivije nego kad se curica dirka...
Ili, pokrštavanje čuna u dobi svjesnoj seksa i razlike među spolovima. Uglavnom su mi degute sva ona imena koja im od milja ili ponosa nadjenu.
Sami najbolje znate kako ih zovete i odazivaju li vam se na ime: miško, tintilinić, tigar, piton, janko, stojko... Bljuv. Pa opet bljuv.
Moj frend tvrdi da nisu muškarci ti koji ih imenuju, nego njihove žene, cure, ljubavnice, jebačice... imaju patološku potrebu nazivati ih nekim imenom. "Intimizirate se s nama i na taj način, uvlačite nam se pod kožu... ma što kožu, drito u stanice!", veli on.
Moja frendica tvrdi da nikad nije davala imena njihovim ponositim čunama iako su oni, muškarci, to očekivali od nje i rado bi da ih je čunokrstila. ONI bi da ih žena čunokrsti!
Ja tvrdim da nikad nikom nisam krstila njegov ponos. Meni je to strano. A i nisam primijetila da su to poželjeli. Isto kao što nisam voljela da mi netko moje spolovilo zove npr. mačkica. Jebala te mačkica!
Nadalje, prečesto se o njihovim spolovilima govori kao o zasebnoj jedinci koja, eto, sasvim slučajno koegzistira na njihovom tijelu i živi svojim životom van utjecaja muškarčeve gornje i relativno s(a)vjesnije glave.
Jebemu, onda možemo govoriti o njihovom ponosu kao o parazitu kojeg oni ponosno nose kroz život!
Ovo dovodi do zaključka da su muškarci genetski programirani diviti se svojim spolovilima i da su tu ljubav prenijeli i na nas žene. I što žene rade?
Pa činimo lude šeste, pričamo s njihovim spolovilima, dajemo im imena, ponašamo se prema njima kao prema djetetu, šatro se zgražamo, a u stvari se divimo njihovom prvom jutarnjem impulsu meljanja jaja, laganog natezanja, divimo se prvoj jutarnjoj kvalitetnoj erekciji..!
Od jednog najobičnijeg kurca svi skupa smo napravili čitav kult!
...
Ah, što ja to uopće pokušavam kritički sagledati, pa posvetila sam mu cijeli post! I sama robujem tom kultu.
Mozak mi je ispran, izgubila sam prave vrijednosti... Sama sam kriva. Damn!
Je li se meni cini ili iskljucivo blogerice pisu o jebanju, koliko cesto i koliki mu je, dok blogeri najcesce pisu o novcu, osobnom uspjehu, zagrobnom zivotu i politici?”
Ovaj blog uglavnom svi hvale u svojim komentarima.
Dok razmišljam hoću li se pridružiti ovakvom “psovačkom” načinu pisanja, prepisat ću u ovom postu “životna pravila”, koja sam na svoj način sastavio od mudrih izreka pametnih i poznatih ljudi. Evo tih pravila:
1. Um je sve; što misliš, to ćeš i postati. Čovjekov um je sam čovjek. Tko vlada svojim umom, vlada i svojim svijetom. Duhovno je jače od bilo koje sile.
2. Svijetom vladaju misli. Kakve su ti uobičajene misli, takva će biti i narav tvoje duše – jer misli duši daju boju. Neka vam misli budu uvijek ispravne – jer kako razmišljate, takvi jeste. Njegujte misli kojih se nećete stidjeti. Danas ste ondje kamo su vas dovele vaše misli. Sutra ćete biti ondje kamo će vas odvesti vaše misli.
3. Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Snaga riječi je velika. Govor je zrcalo duše; kako čovjek govori takav i jest. Lijepe riječi vrijede puno a stoje malo. Govorite primjereno ili radije šutite. Kad riječima jednom dopustite da vam izmaknu, više ih ne možete opozvati. Pošto je izgovorite, riječ vlada vama. Dok je neizgovorena, vi vladate njome. Napukla kost može zarasti, no rana koju načini riječ može izjedati zauvijek. Budete li se brinuli za svoj karakter, vaš će se ugled sam pobrinuti za sebe.
4. Ljubav je ta temeljna bit koja ispunjava i prožima, iz središta prema vanjskim rubovima, sve šire krugove misli i postupaka. Ljubav je iznad zakona, iznad čovjekova mišljenja; to je istina, plamen, čisto počelo, temeljni pojam moralnoga svijeta. Ljubav je najprofinjenija sila na svijetu. Ljubav prema drugome ima granice u čovjekovoj ljubavi prema sebi. Ne dopustite nikome da vam umanjuje dušu tjerajući vas da ga mrzite
5. Emocije su boja života; bez njih bismo uistinu bili bezlična stvorenja. No, te emocije moramo nadzirati, jer će one inače nadzirati nas. Kad dobro nadziremo vlastito JA, teško je pronaći drugoga gospodara. Strah je jedna od emocija. A emocije u potpunosti dolaze iz unutrašnjosti bića i imaju samo onoliko snage koliko im je damo. Uz osmijeh na licu steći ćete prijatelje; uz mrštenje steći ćete samo bore. Smijte se i svijet će se smijati s vama; plačite i plakat ćete sami. Do sreće se ne dolazi samozadovoljavanjem vlastitih želja, nego odanošću vrijednome cilju.
6. Mudrost se rađa iz pogrešaka; suočite se s pogreškom i učite. Mudar se čovjek zagledava u vlastito srce i ondje pronalazi vječni mir. Mudar je čovjek onaj tko uči od sviju. Na ovome svijetu nema toga što bi pročišćavalo bolje od mudrosti.
7. Ima ljudi koji imaju malo, a daju sve što imaju. Takvi ljudi vjeruju u život i životno blago i njihove škrinje nisu nikada prazne. Živjeti i pustiti druge da žive nije dovoljno; živjeti i pomagati živjeti nije previše. Nikoga još nikada nisu slavili zbog nečega što je dobio. Slava je bila nagrada za ono što je dao. Istinska je čovjekova dužnost ne širiti moć ili množiti bogatstvo izvan granica vlastitih potreba, nego uživati i obogaćivati svoj vječni imetak: svoju dušu. I ono malo što donosi sklad bolje je od obilja koje donosi podjele.
8. Mi trebamo biti istina; istina, posve i u svemu. Istina nije samo stvar riječi. To je stvar života i postojanja. Istina je disciplina asketa, cilj potrage mistika, vjera priprostih, otkupljenje slabih, mjerilo pravičnih, doktrina krotkih i izazov Prirode. Sve to zajedno zakon je svemira. Oči neće vidjeti kad srce želi da budu slijepe. Stvari ne vidimo kakve jesu, nego ih vidimo kakvi smo mi.
9. Ne pitajte što možete očekivati od života; pitajte što život očekuje od vas. Rođenje i smrt nisu dva različita pojma, nego različiti aspekti istog stanja. Živjeti treba sada ili nikada. Na prošlost se ne osvrćite s tugom; više se neće vratiti. Mudro poboljšavajte sadašnjost; ona je vaša. Bez straha i s muževnim srcem krenite u susret nepostojanoj budućnosti! Život koji nam je dala priroda kratak je, no sjećanje na valjano upotrijebljen život vječno je.
10. Čovjek sutrašnjice mora raspolagati sposobnošću življenja sa samim sobom. Time osigurava unutarnju snagu za ispravno postupanje u materijalnim i međuljudskim odnosima. Plodovi su toga duševni mir i spokoj postojanja. Dvije stvari ispunjavaju um sve većim divljenjem i strahopoštovanjem: zvjezdano nebo iznad nas i moralni zakoni u nama. Iskušenje je dio života. Nitko nije imun, bez obzira na dob. Iskušenje postoji gdje god je moguće birati, ne samo između dobra i zla nego i između više i manje vrijednog dobra. Moja je čovječnost vezana tvojom, jer ljudi možemo biti samo zajedno.