OK ĐAKOVO II
14.02.2006., utorak
MALA DVORANA ILI ...
ŽOK ČEPIN– OK ĐAKOVO 3:0( 25:14; 25: 12; 25:19 ) CURE SU IGRALE U SLJEDEĆEM SASTAVU: 1. IVANA IVANUŠEC 2. MARIJA ĆURIĆ 3. MAJA ĆURIĆ 4. MARIJA MIKIĆ 5. MONIKA SLIŠKOVIĆ 6. ANTONIJA MARKOVIĆ 7. MATEA ZORIĆ 8. TANJA OMAZIĆ 9. TENA KNEŽEVIĆ 10. NIKOLINA RAGUŽ LUČIĆ Ovaj tjedan mi je stvarno pretrpan što se tiče posla, tako da se nisam do danas stigao posvetiti ovim stranicama. A za pisati uvijek toga ima, naročito nakon ove utakmice koju smo odigrali u Čepinu. Ne mogu pravdati svoje cure radi izgubljene utakmice, ali kada u cijelom meču sedamnaest "drugih lopti" završi udarcem u strop, organizator natjecanja bi stvarno trebao propisati i neke standarde za ovu našu Slavonsku ligu što se tiče visine dvorane, ili im je važniji novac koji će primiti i od te ekipe ili je to ono - pustite djecu da igraju. Mislim da tu ima svega, ali činjenica je da cure nisu navikle igrati u tako niskoj dvorani. O prijemu jakih servisa da i ne pričam jer na svaki malo jači servis prijem je završio na stropu. U prvom dijelu sezone tu istu ekipu smo pobijedili u Đakovu, ali sam odmah primjetio da skoro sve cure imaju jako dobar prijem servisa. Nakon što sam im vidio visinu dvorane znam i zašto je to tako. Možda bi trebalo i s našim curama za jedan period raditi u nižoj dvorani, npr. onoj u gimnaziji, vjerujem da bi se prijem strašno poboljšao. Ali neka , treba odigrati u svim uvjetima tako da bi se cure navikle na razne načine igre. Na utakmicu smo ipak otišli oslabljeni. S nama nisu pošle SANDRA, ANDREA, MAJA I ANTONELA od onih cura koje su ipak koliko toliko standardne u ovoj prvoj ekipi. No po rezultatu iz prvog djela sezone pomislio sam da bi se to trebalo dobiti i mislio sam da ćemo donjeti kući sva tri boda. No nakon gore navedenih problema skupili su se i onda oni igrački i u stvari sam uvidio da cure koje sam poveo ipak ne mogu na dovoljno dobar način zamjeniti one koje nedostaju. Tu se vidjelo da se s MARIJOM Ć., TENOM, MATEOM, MARIJOM M., I TANJOM mora još itekako dosta raditi na ispravljanju svih pogrešaka koje se pojavljuju u samom terenu, a to se naročito odnosi na brzo kretanje u terenu i na to da idu na prijem nakon servisa , a ne da valjda očekuju da ću ja doći u teren i primiti njihov servis. Trebaju biti dosta eksplozivnije, trebaju se bacati za tom loptom i naročito trebaju u igri jako razmišljati, tako da se ne desi da čista lopta koju treba samo prebaciti na drugu stranu završi u mreži. S TANJOM moram raditi na bloku jer se izgleda boji lopte i konstantno spušta ruke kada već skoči u blok i glavu uvlači u ramena. Boji se valjda da ju ne zaboli ruka nakon bloka. TENA na svu svoju prekrasnu visinu ima strašno veliki problem da kada uđe u igru da shvati da igra za ekipu, a ne za sebe jer od njenog kretanja, odnosno ne kretanja zavisi i igra kompletne ekipe. MATEA je dosta spora u terenu, a dodatnu smanjenu koncentraciju na igru joj stvara i to što nakon svakog pokreta mora namjestiti gaćice, jer valjda su se "uvukle" u guzu pa joj smetaju. To je strahovito ometa u igri , ali kako sam kaže to je jače od nje. Morat ću predložiti upravi da je najbolje da curama kupe neke gaćice do koljena pa valjda neće imati takvih problema. MARIJA Ć. je dosta napredovala u igri, ali bi trebala pripaziti da joj se ne javljaju početničke greške da laganu loptu na metar od mreže, umjesto da samo lagano prebaci preko – gura na mrežu sa svoje strane. Blok je dobar, kretanje treba biti brže, treba « ginuti « na terenu... MARIJA M. JE ponovno za ono vrijeme koliko je bila u terenu odigrala dosta dobro samo bi trebala biti življa i okretnija u igri, a s igrama će valjda i to doći... Ostale cure su odigrale malo ispod svojih mogućnosti i kada se uzmu problemi niske dvorane i lošije igre nije ni čudo da smo izgubili utakmicu. Iduću utakmicu nam dolazi Vibrobeton , a kako mi je upravo dok ovo pišem predsjednik javio da ćemo isti dan odigrati i mi protiv Vibrobetona i prva ekipa protiv Ivankova , te kako ću ostati bez usluga igračica koje igraju za prvu ekipu tako da će ponovno prigodu za dokazivanje imati mlađe, a na njima je da se nametnu i da mi pokažu koliko mogu... |
- 16:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
OK ĐAKOVO II Adresa: Ivana Kukuljevića 7 Telefon/fax: 031/813-418 Predsjednik: Miroslav Užarević mob: 091/52-28-332 Trener: Darko Perković mob: 098/99-52-923 e-mail: darko.perkovic@os.t-com.hr
o povijesti kluba...
Promatrajući kompletan ekipni sport u gradu Đakovu te 1998. godine došao sam do zaključka da osim rukometa , što se tiče ženskog sporta, nema više ništa gdje bi djevojke mogle koliko toliko pronaći sebe i skloniti se u tim osjetljivim godinama iz kafića i poraditi na sebi u tim zimskim mjesecima kada naš grad utone u jedno "kulturno mrtvilo". Razmišljao sam o tome na taj način koliko je meni sport donio toga dobroga, druženja, prijateljstva, kroz sve te obveze izgrađivanje radnih navika, veselja nakon pobjeda , tuge nakon poraza, razmišljanja gdje sam pogriješio, kako to na najlakši način ispraviti u budućnosti, i koliko sam u svemu koristio glavu da bi protivnika matirao na najlakši način, a da ne dam svoj maksimum. To su mi uvijek bili najslađi poeni . Ovaj sport jako traži glavu - razmišljanje, a ne samo sirovu snagu. Kako sam u to vrijeme bio član muške odbojkaške ekipe ( koja danas na žalost više ne postoji ) htio sam pokušati početi voditi jednu žensku odbojkašku ekipu vođen time da nisu sve cure dovoljno hrabre da se uhvate u koštac s rukometom, u odnosu na odbojku grubim sportom, tako da će i za mene ostati djevojaka koje će početi trenirati. I tako je te 1998. godine osnovan ŽOK Đakovo u okviru OK Đakovo. Uz pomoć radio Đakova dali smo oglas da se osniva klub i da počinjemo s treninzima vani na otvorenom igralištu Hrvatskog Sokola. Odaziv djevojaka je bio takav da sam se na prvom okupljanju uplašio broja djevojaka koji se pojavio.Došlo je ukupno 49 djevojaka, a ja sam za treniranje na raspolaganju imao jednu mrežu i tri lopte. Pomislio sam u sebi kako je svaki novi početak težak i klub je počeo s radom. Prvi trening sam imao 18.05.1998. godine. Djevojke sam podijelio u dvije grupe, a trenirali smo četiri puta tjedno s prvom grupom od 17.30 do 19.00 sati, a s drugom grupom od 19.00 do 20.30 sati. Mogu samo bogu zahvaliti što su djevojke voljele dolaziti trenirati i što su ove iz prve grupe ostajale i na treningu druge grupe kao promatrači tako da su se roditelji zabrinuli gdje su im djeca od 17.00 do 21.00 sat i u toj svojoj brizi su počeli dolaziti i gledati što im djeca rade. Zahvaljujući tome jedan od roditelja je na taj način postao i prvi sponzor ŽOK Đakovo jer kada je došao i vidio u kojim se uvjetima radi kupio je curama komplet opremu ( dresove, gaćice, trenerke ), jednu mrežu s antenama i ono što je meni bilo najvažnije kupljeno je petnaest novih lopti, tako da na idućem treningu iako je bio tmuran dan pred kišu meni je sjalo sunce. Želio je pomoći , pomogao je i ja mu od sveg srca želim sve najbolje u životu – Pero veliko hvala !!!! Zamisli sad kombinacije, ja – pedeset cura – osamnaest lopti – NEVJEROJATNA KOMBINACIJA. Borba s tim asfaltom nam je odmah bila puno lakša. Pripremali smo se za početak prvenstva, prvog prvenstva ženske odbojke u povijesti grada. Pred sam početak prvenstva napravio sam selekciju djevojaka s kojima ću trenirati u dvorani i s kojima ću početi prvenstvo, a bilo mi je jako krivo što nisam mogao nastaviti i s ostalima , ali to jednostavno tehnički nije bilo izvedivo. Počeo sam raditi sa sljedećim curama: 1. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983. 2. VALERIJA TOMIĆ 1983. 3. RUŽICA MIŠURA 1985. 4. MAJA ŠĆURIĆ 1984. 5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984. 6. TEA VUIĆ 1983 7. MAJA KULUNDŽIĆ 1982. 8. MONIKA MITROVIĆ 1983. 9. KRISTINA UZELAC 1983. 10. JASMINA ĆURAK 1983. 11. MAJA SABLJAR 1982. 12. JASMINKA ABRAMOVIĆ 1982. 13. SANDRA IVANOVIĆ 1982. 14. SANELA ĆAVARUŠIĆ 1982. 15. NATAŠA BOŽIĆ 1983. 16. IVANA BALEKIĆ 1984. 17. IVANA SADAIĆ 1982. 18. IVANA RAJKOVIĆ 1978. 19. VJEKOSLAVA BOŠKOVIĆ 1979. 20. KSENIJA POLOŠKI 1982. 21. MIRELA BOŠNJAK 1983. 22. IVA BOŠKOVIĆ 1983. 23. IVANA PULJIĆ 1984. To naše prvo natjecanje bilo je u "Slavonskoj ligi" između tri ekipe: mi, Nova Gradiška, gimnazija Matija Mesić – Slavonski Brod, po dvostrukom kružnom sistemu gdje smo otprilike svi bili podjednaki i gdje je svatko svakoga mogao dobiti. Iz tog vremena nikako ne mogu zaboraviti veliku borbu za opstanak same ekipe, traženje sponzora, organizacija prijevoza, organizacija prijateljskih utakmica, novca na kapaljku, a sve košta, svi traže ...., a isto tako i ono što u čovjeku uvijek ostaje – ono lijepo, jer ružno se uvijek zaboravlja, ono veselje u kombiju kad dobijemo utakmicu u gostima, a cure zapjevaju meni vozaču. Ostaje u sjećanju i jednodnevni izlet u Bizovac na kraju sezone gdje smo nastavili to naše zajedničko druženje, gdje se razvija taj duh zajedništva, duh pripadnosti toj ekipi. No kako to obično u priči biva – što je lijepo kratko traje. U listopadu 1999. godine odlazim na novi posao u mili nam glavni grad. Cure mi priređuju oproštaj. Stisnulo se nešto u grlu, a gdje ću to pred njima pokazati. Na poklon dobivam veliku uvećanu našu zajedničku fotografiju, loptu s njihovim potpisima i mojim brojem 4, koja sada ima posebno mjesto u stanu ( i srcu naravno ) i jedan jedini osvojeni pehar s turnira u Slavonskom Brodu. ( od njega danas imam samo dijelove jer je to moja "tehničarka" od četiri godine stalno tražila i spremala na "svoje mjesto". To ljeto, prije nego što sam otišao, počelo se malo ozbiljnije raditi u cijelom klubu tako da su naprevljena tri terena za odbojku na pijesku na gradskom bazenu i sada kad sam pomislio da bi se moglo puno kvalitetnije raditi, npr. škola odbojke za djecu preko ljeta, morao sam otići. Spletom životnih okolnosti u Zagrebu se nisam dugo zadržao tako da se 2001. godine vraćam i ponovno se uključujem u rad kluba, a sada u toj sezoni su tu pored starih i neke nove cure: 1. MONIKA KARABOJEV 1983. 2. PETRA ANGEBRANDT 1983. 3. IVANA MAJSTOROVIĆ 1983 4. VLATKA KOREN 1984. 5. MARTINA VRAČEVIĆ 1984. 6. ZRINKA VRAČEVIĆ 1985. 7. MARINA ŠARIĆ 1985. 8. RUŽICA MIŠURA 1985 9. SUZANA KUNA 1985 10. MARTINA BAGARIĆ 1985. 11. ANTONIJA JUKIĆ 1986. 12. LIVIJA VRAČEVIĆ 1987. 13. JELENA LUCIĆ 1988. 14. MARIJA DUBRAVAC 1988. 15. ANTONIJA ŠIMIĆ 1988. 16. ANA BIUK 1988. 17. IRMA ŠĆURIĆ S gore navedenim curama odradio sam samo jednu sezonu i iz osobnih razloga ponovno sam bio odsutan iz kluba sve do ove 2005. godine kada sam se pred početak sezone ponovo uključio u rad kluba. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||