Polupismenost folk "pevaljki" i "pevača"

utorak, 09.05.2006.

Sve činjenice iznijete u daljnjem tekstu su istinite i mogu se provjeriti.
-------------------------------------
Jedan od mojih hobija je također pisanje- kratkih priča i pjesama.
Kada analiziram neke tekstove pjesama koje se maldima danas serviraju kroz "estradnu novokomponiranu umetnost", dođe mi da se ispovraćam koliko se tu ne poštiva nikakvo pravilo pisanja stihova. Stihovi su sklepani u 3 minute i rima im je toliko na silu napravljena, da se u nekim pjesmama gubi smisao svega, čak i ako su imale smisla, svaki smisao prestaje, utopljen u nasilnim rimama. Pošto je istočna glazba sastavljena okvirno od 3/4 ritmova, nekada je teško uklopiti tekst i način rimovanja i "križanja" stihova, te njihovu rimu. Pošto je istočni melos uvozna roba, koja je kod "nas" u opticaju još od prošlog milenija, "njihovi" i neki od naših "pevaljki" i "pevača" koriste ovakaj melos za svoj "rad". "Rad" koji je, nadasve, toliko prazan, kao kada pijete coca colu iz prazne čaše. Eto, tako imaš osjećaj kada poslušap to. Tu kuknjavu. Bez veze. Stvar je u tome što se uvijek, u 99% takvih pjesama spominje nekakvo kukanje ženki i mužjaka, uz lom čaša, krvave ruke, optuživanje, prevare... Neizbježni simboli su alkohol, osveta, kletve... te pjesme su odraz one kulture koje su donešene s brda, od prije par decenije od strane onih kojima se oranje njiva i obrađivanje zemlje više nije isplatilo i htjeli su biti netko i nešto, pa su otišli na estradu, pentrajući se po spolnim organima onih producenata koji su se dali kompromitirati "lepim nonama" i obujnim poprsjima pevaljki i parama "rođa iz njemačke" od onih estradnih "pevača".

Kada pogledamo teskstove, njihove ideje, poruke, fabule- uvijek se sve svodu na isto. Nije za čuditi se uopće, jer kada malo bolje upoznamo one koji ih pišu, vidjet ćemo da su takvi tekstovi vrhunac onoga što netko takvog obrazovanja i svjetonazora može dati "publici". Mladoj i neiskusnoj, smrdljivoj, primitivnoj i balavoj.

Đorđe Marjanović, više kao fizički radnik, nego kao neki "estradni umetnik"; za jednog fizikalca kao on, kafana je jedino "mesto" gdje može podijeliti svoje ideje, a najveće dostignuće je otkrivanje boje tangica lokalne konobarice.
Vera Matović, kao profesionalna trgovkinja, može se pohvaliti svojim razboritim jezikom jedne pohlepne, primitivne tetkice, koja i nije za nešto drugo nego za trgovati krompirom i zeljem.
Merima Njegomir, kao izučena konobarica savršeno može igrati ulogu Đorđu Marjanoviću za onu fatalnu "kelnericu", naučenu na hvatanja za guzicu i sise, pa ako se Đorđeva upornost i pokaže tako dobra kao što se njegova upornost u užasnim stihovima pokazuje- ima veliku šansu da se nađe ispod tog smrdljivog, debelog "cajkaša" u svim mogućim pozama na njegovom skupom, kožnom trosjedu.
Lepa Brena, pak, najbolje bi radila ono što je i završila-kao profesionalni turistički vodič, koja bi napaljenim turistima najbolje objašnjavala mjesta, u zabačenim ulicama, sa odbljeskom crvenog svjetla-u kojima se nalaze bordeli, gdje su vjerojatno najčešći gosti oni producenti kod kojih takve kao ona snimaju i kod kojih prolaze takve "pesme"...
Vesna Zmijanac, kao profesionalni daktilograf, oštrog pogleda i brzog prsta, samo onda kada treba "Pevati" i s tim "pesmama" koje ne vrijede ni pišljivog boba zaraditi koju kintu više. Ali, nemojte se dati smesti, ona je također umetnica, plave krvi....
Dragana Mirković, još jedna poznata "trgovkinja". Osim svoje trgovačke škole, kojom se nadasve hvali, jer za razliku od nekih koji imaju samo osmogodišnju-velika je faca među "umetnicama", a za njen tečaj Engleskog kojeg je jedva položila, valjda znaju i vrapci na granama mnogih zaseoka kojima je uvođenje kanalizacije najnovija tehnologija, a struja i voda je tehnologija nezamislive i futurističke prirode, dok su telefoni još uvijek znanstvena fantastika, a kada netko pomene "Internet" tamo, spali ga se na lomači jer je hereza spominjati nešto o čemu nitko ne zna....
Jelena Karleuša, nakon što je ispohađala sve žive tečajeve manekenstva, pokušala je nešto sa gimnazijom, ali joj njen kvocjent količine sivih stanica nije bio dovoljan za takav "hrabri" poduhvat, te se kasnije prebacila na Trgovačku školu, koja je ipak bila malo jednostavnija za razumijevanje njenog jednostavnog kokošjeg mozga...
Ona je vrhunska diva estrade,njene noge su glavni motiv nekih od 52% školaraca koji slušaju TFolk u zahodima pri masturbiranju, pri zamišljanju takve pohotnice, pri pomislima da su oni ti pastusi koji obrađuju tu ženku... Ona je žena tipa, koja je svoje dijete zajedno s njim naučila prvo da kaže "ja sam četnik", pa tek onda da kaže "mama" ili "tata". Ona je nesretna udovica, udovica muža koji je s punim pravom upucan metkom po sred glave, sa mozgom prolivenim po asfaltu Beograda. Ona je velika, nadasve poznata, Ceca Ražnjatović, rođ. Veličković - završene škole SSS, poljoprivreda, smer- svinjogojstvo. Ali ona je jedina svoju struku prilagodila svojoj profesiji- školovanje raznih populacija mladih, smrdljivih prištavaca, balonja, primitivnih svinja, odgajanje istih u blatu i govnima "estradne umetnosti", odgajanje mnogih smrdljivih tinejdžera koji sline za njenim sisama i nogama, zamišljajući je svojom u snovima, u mislima koje imaju dok masturbiraju u zahodu i u svojim sobama, dok su njeni posteri prikačeni na zid, zamrljani..od zna se čega... Ona je najpopularnija, kraljica među svima njima, mladi stenju pod sjetom njenih stihova, suosjećaju sa ženom i njenim stihovima kao produkt onoga davnog sna o liječenju gljivičnih oboljenja spolnih organa svinja, liječenju gnojnih analnih otvora kod svinja i ostale domaće živine... Upoznajte vašu omiljenu božicu, mitološko biće estradne kulture!! Oh, Ceco, klanjaju ti se mladi...

I kada pregledamo malo po obrazovanjima takvih koji pišu pjesme i unose u naše društvo tu istočnu kulturu, dobijemo odgovor na pitanje: zašto su te pjesme toliko jednostavne? Zašto su te pjesme tako slične i sve one pobuđuju one najprimitivnije strasti? Zašto ni jedna nema temu, ideju, fabulu, kontekst kao prava pjesma, dobrih rimovanja? Jednostavan je odgovor: jer se pisanjem i prodavanjm ovakvih pjesama bave one neobrazovane drolje, pohotne kučke, spremne se prodati za jedan album i 3 dinara... Njihove pjesme također slušaju srodne dušice jadnih, malih curica, koje su se također spremne prodati bilo kojem frajeru dobrog auta, tvrdog penisa i debelog novčanika. Prodati se, kao meso, za jeftinu spiku i pasti na komercijalnu foru tipa: Axe efekt... stvarno čini čuda......

09.05.2006. u 16:17 • 24 Komentara • • • Podijeli na Facebooku