dreaming of reality

četvrtak, 04.12.2008.

The Silver Clouds' Dark Lining

Nađoh se tako u magli. Zastrašujuća bjelina. Ne vidjeh ništa pred sobom, ništa pod sobom i ništa za sobom. Ispružih ruke i one se izgube.

Strah me već svladavao jer nisam ništa osjećao. Više nisam bio siguran da li stojim, sjedim ili ležim, nije bilo težine, nije bilo pritiska. Osjetilna izolacija. Potpuna.

Pokušah čučnuti pa da probam rukama dodirnuti tlo. Ništa se ne dogodi.

Sad sam već počeo paničariti.
Šta mi se to dogodilo?
Nesreća?
Jesam li paraliziran?
Jesam li mrtav?
Pitanja su mi počela bubnjati po glavi.
Razbijajuca jeka.
Bujica riječi sve brže i brže.. izgovorenih?
Glasovi? Ili, ne?

Više nisam bio siguran ni u što, jedino u to da ću ovako poludjeti.
Odjednom je počelo zujati. Ono se pojačavalo... sve dok nisam pomislio da će mi uši eksplodirati. Tolika bol. Neću izdržati!

I onda mi je sinulo.

Ustao sam se iz kreveta i ugasio radio.

-------------------------------------------------------------------------------------------------
Opet se nađoh u magli... zar nisam ovdje bio maloprije? Pogledao sam dolje i vidio svoje noge. Pokrenuo sam jednu, pa drugu i počeo hodati polako kroz ovaj bijeli svijet. Nisam mrtav. Nisam paraliziran. Ovo je samo san.

Ali, ako znam da je ovo samo san, zar to ne znači da ću se uskoro probuditi?

Nije bilo buđenja.

Čudno. Obično se probudim čim shvatim da sanjam, ali nema veze, kad sam već ovdje mogao bih malo istraživati.
I tek što sam to pomislio zabih se u neki shi- ovaj, komad drveta. Ispred mene su iz bjeline iskočila ogromna vrata, vjerojatno od hrastovine, al to je bezvezno nagađanje. Sva magla oko njih je nestala. Okrenuo sam se da izvidim situaciju iza sebe. Ništa, sama bjelina. Pružih ruku da vidim šta će se desiti. Prsti su mi izbljedjeli pa ju brzo povukoh nazad. Ništa onda. Posvetio sam svu svoju pažnju na ta vrata. Iako sam znao, u teoriji, da se lucidnim snovima, u biti, može kontrolirati, ipak sam osjećao neki strah, poglavito što ja nisam znao kako kontrolirati svojim snovima. (da sam znao, odmah bi u početku ubacio par zgodnih cura koje bi učinile sve za mene i zaboravio ona šugava vrata, ali čini mi se da to, nažalost, tako neće ići. Barem u ovom snu...)
Nakon pobliže inspekcije tog velikog komada drveta (vrata), primijetih jednu ručicu, tj. ručketinu, taman nadohvat mojih ruku.


P.S. Ovo je skica posta jos iz 9. mjeseca. Nedovršen je, a i ne znam ga više dovršiti. Mogao bih sada izbrbljati ostatak priče, ali to ne bi zvučalo ispravno.
Ae, do čitanja! (lol)

04.12.2008. u 16:43 • 5 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Update-mood

Today's Quote:

"At the end of the rainbow I found; a crock of shit there on the ground!"





melancholy

Mjusica


Updated 24.01


Jedna lijepa instrumental (piano da budem precizan), za sve nježne ljude


Before Dawn.mp3

totalno osobno, iako ne privatno

nemam pojma sta to u naslovu treba znacit, valjda sam nesto pokuso izfilozofirat, sad dal' mi je uspjelo il ne....... hmm, vi budite sudije tome

A valjda je normalno da nest napisem o sebi

Eto do pocetka ljeta sam imao dugu crnu ravnu kosu sa ispucanim vrhovima jer nisam bio u frizera jedno 2 godine ak ne i vise, pa sam onda pocetkom 7. mjeseca spao sa 44cm na bijedna 2-3cm kose, no ne bunim se, manje vremena provodim peruci kosu, a vise.. nemam pojma cemu, samo se dosadujem..

Oci plave, iako su izgubile svoju nevinost nekakvu, vise nisu intenzivne ni nista, sad samo blijede iz godine u godinu jer mi vid postaje sve losiji, mozda imam neku genetsku deformaciju.. uf hebote sad mi još samo to nedostaje.

Sta da vam jos kazem o sebi... hah!

Visina, 184-188cm, nikad nisam bio siguran, prije sam bio visok 187, i sad odjednom na ovom sistematskom za vojsku zenska kaze 184. zar je moguce da sam se smanjio u zadnjih godinu dana za 4cm?! Hebeno nemoguce, ne, krivim samo svoj nedostatak kretanja i fizickih aktivnosti, jer sam stalno pogrbljen, a bas brat komentira kak mu se cini da je vislji otkad je poceo trenirat Kendo, vjerojatno se covjek malo ispravio samo.. mogo bi i ja nest pocet poduzimat u vezi toga.. ili... ko ga hebe.

Eto ljudi to je sve, i samo da me krivo ne shvatite. Ja ovakav nisam ni priblizno zaprave :) ne mozete mi sudit pravilno preko ovih tekstova, al hebiga, mozda ovo jesam pravi ja, a onaj sto sada tipka sa mozgom na pasi je neki parazit! Nikad nećete znat :)

KILL TEH INTRUDER...ER!

-----------------------------------------

Zastarjelo, al mi se ne da mijenjat...

Contact

e-mail: bekach@gmail.com
msn: bekach@gmail.com