A N T I D O G M A T I Q ~

Ta Svugdje je Crkva,
I Uvijek Hram Božji,
Postanite Sinom
I Otac će sam doći...

Bilo je toplo ugodno poslijepodne početkom devedesetih. Rat koji se spremao još se nije uvukao ljudima pod kožu. U posjet Zagrebu svratila je skupina novosadskih umjetnika a kako je moj frend tamo studirao Likovnu akademiju nekako se spontano stvorilo malo društvo za doček. Iako su gosti svi bili podjednako otkačeni i fora, jedan od njih zračio je nečim posebnim. "Suba" rekao je tiho prilikom upoznavanja a mene je istom prošao osjećaj o kojem sam do tada samo slušao..."kao da se znamo oduvijek...". I doista, cijelo poslijepodne Suba i ja proveli smo raspredajući o svemu i svačemu kao stari prijatelji koje je sudbina okrutno rastavila i potom im ostavila trenutak u vremenu da izreknu sve što su htjeli a nisu mogli.Tek mnogo godina kasnije saznao sam da je Suba zapravo Rex Ilusivii, sjajan glazbenik koji je zadužio mnoge srpske ali i hrvatske autore.
Tog poslijepodneva, koje mi još i danas odzvanja kao poseban doživljaj, Kralj iluzije uspješno me "prevario" svojom običnošću.
02.11 1999.godine Mitar Subotić Suba tragično je stradao u svom studiju u Sao Paolu, pokušavajući od požara spasiti mastere albuma Bebel Gilberto koji je tada producirao. Na taj isti dan promovirao je i svoj posljednji album Sao Paulo Confessions.

Suba....hope to c u soon, anytime,anywhere....

NN{nameless nobody/bezimeni nitko} aka integer aka antiorp aka...je svakako jedan od najinteresantnijih misterija digitalne kulture. Ako ste čitali Gibsona ili gledali neke filmove o cyberjunacima NN je vjerojatno jedini stvarni lik koji se uklapa u taj kliše. Predstavlja se kao žena ( i ja ću to poštivati, iako zbog muškošovinističkih maštarija o cyberheroini) premda se sa sigurnošću ne može reći radi li se o ženi, muškarcu ili skupini. Shodno tome šire se priče da potječe iz Rumunjske, Danske, Finske, Novog Zelanda, Australije, Bjelorusije, neki kažu i iz bivše Juge....
U nečemu se ipak svi slažu (iako ni to ne mora biti posve točno) a to je da je NN pseudonim preuzet iz istoimene novele Fyodora Dostojevskog. Isto tako svi se slažu da se radi o iznimnoj umjetnici i vrhunskom programeru.Specifičan stil korespodencije (engleskoruskonjemačko i ini jezik) često oblikovan kao ASCII art vrlo brzo postao je njen zaštitni znak. Kao programerka NN je stekla najveću slavu, objavivši sredinom devedesetih "nato.0+55+3d" skup objekata za MaxMsp programsko okruženje, koji služe za generiranje videa u realnom vremenu. U to doba to je bila prava bomba od programa koja je omogućila cijeli niz umjetničkih projekata te je time postavila osnove za nadolazeću VJ revoluciju. Nažalost, isti program postao je kasnije razlogom velikih problema za NN. Naime, nakon što je shvatila da je (po njenim riječima) bivše kolege iz c74 (male američke firme koja je kupila licencu za development MaxMsp-a) potkradaju, odlučila ih je razotkriti na njihovom forumu.Slala je tisuće emailova korisnicima foruma tražeći svoju pravdu.Bivši kolege glatko su je izbacile s foruma, što su neki jedva dočekali, dok su drugi sa njom suosjećali. U svakom slučaju, nekoliko mjeseci nakon ovih sukoba c74 objavljuju Jitter, vlastiti skup objekata za video. NN najavljuje sudsku tužbu koja do dana današnjeg nije ugledala svjetlo dana a ona sama nakratko se povlači sa cyber scene. Nakon brojnih poziva za suradnju (od koji su neki stigli i od naših umjetnika) NN prihvaća poziv nizozemskog STEIM instituta i preuzima mjesto voditelja na Katedri za latice i lišće. Na Transmediale festivalu 2001. zajedno s Adrianom Wardom dobiva nagradu za najbolji art software a iste godine dobiva i nagradu na Top 25 women on the web natjecanju, surađuje s glazbenicima i piše nevjerojatne članke. Iako ne postoji mnogo intervjua (mada postoji jedan sa samom sobom) i članaka o NN jedan od posljednjih nagnao je i samu NN da se odazove i ispravi neupućenu autoricu na svoj, specifičan način.
Tkogod se skrivao iza pseudonima NN ostavio je iza sebe dojmljiv trag o pokušaju da se djeluje žestoko, a opet anonimno u vremenu kada svatko juri za svojih petnaest minuta slave...

Sudbina ovog dječaka imenom Gedhun Choekyi Nyima višestruko je tragična. Godine 1989. deseti Panchen Lama preminuo je na Tibetu. Nakon složenog procesa potrage za njegovom reinkarnacijom, te nakon blagoslova Dalai Lame, 1995. Gedhun je prepoznat kao jedanaesta reinkarnacija Panchen Lame. Nedugo zatim on (tada šestogodišnji dječak) i njegova obitelj oteti su i s Tibeta prebačeni u Kinu.Jedan dječak izgubio je djetinjstvo, jedna od najljepših svjetskih tradicija postala je ugroženom. Ni dan danas se pouzdano ne zna što se s njima desilo. Kineske vlasti negiraju bilo kakvu upletenost u ovaj slučaj, iako su nekoliko godina nakon otmice "potvrdile" drugog dječaka kao Panchen Lamu. Njihov perfidan plan je jednostavan; za Tibetance institucija Panchen Lame gotovo je jednaka instituciji Dalai Lame. Kad jednom od njih dvojice ugasne život, drugi preuzima brigu o narodu i potvrđivanju reinkarnacije prvog. Prekinite taj niz i prekinuli ste opstojnost tibetanske tradicije. Za one na Tibetu pobrinuti će se Kina (kineski će Panchen Lama prepoznati kineskog Dalai Lamu) a za one na Zapadu pobrinuti će se Zapad sam; asimilacijom. Proći će generacija dvije i od tibetanske tradicije ostat će samo nekolicina simpatičnih čudaka obučenih u bordo-žute odore koji mumljaju nešto nerazumljivo. Naravno, možda tako može ali i ne mora biti; transformacija jedne tradicije nužna je za njen opstanak, no dječak (danas već mladić) s početka priče i dalje ostaje bez djetinjstva koje mu je pripadalo...

Zanimljivo istraživanje proveo je Jim Gimzewski s UCLA-a. Koristeći nanotehnologiju, Jim je "osluškivao" stanice kvaščevih gljivica i stanice kostiju sisavaca. Nakon niza eksperimenata došao je do rezultata po kojima stanice kvaščevih gljivica "zvuče" drugačije od stanica kostiju sisavaca. No pravo iznenađenje čekalo ga je kada je počeo uspoređivati normalne i genetski manipulirane stanice kvaščevih gljivica. I one su se razlikovale u "tonalitetu", što je dovelo do zanimljive pretpostavke o znanstvenom dijagnosticiranju zdravlja putem utvrđivanja vibracije naših stanica.Više ovdje...

Blender je mala aplikacija koju sam napravio u MaxMSP-u, prema patchu ResidueLab Kima Casconea. Blender se zasniva na jednostavnoj ideji da se svaki zvuk(modul) podijeli na dva signala koja se zatim dijele na n dijelova. Svakom signalu moguće je odrediti početak, pitch i broj dijelova koji će se reproducirati. Blender ima četiri takva modula koje je moguće zajednički sinhronizirati. Da bih izbjegao predvidljivost reprodukcije, svakim parametrom upravlja posebna funkcija koja stvara dodatne vrijednosti, tako da user iako ima kontrolu nad procesom nije u stanju posve predvidjeti rezultat. Blender možete skinuti ovdje( OSX only...) a za one koji ga ne mogu rabiti ovdje se nalaze neki zvučni primjeri: Uživajte...

Naslov je knjige jednog od najvećih magova sedme umjetnosti Andreia Tarkovskog.Ovaj dnevnik(blog?) otvorio mi je oči po pitanju tzv. teškoća koje sam svojedobno prolazio kao autor a koje su u poredbi sa Andreievim teškoćama bile naprosto smiješne. Dok sam ja kukao kako nitko ne razumije (i ne vrednuje) ono što radim (a uredno radio komercijalne pizdarije i naplačivao ih), Andrei je svoju borbu vodio s najgorim totalitarnim režimom svih vremena, dovevši u opasnost svoj život (i život svoje obitelji) ali ne ustuknuvši ni milimetra po pitanju vlastite vizije umjetnosti. Takav stav rezultirao je time da je Tarkovsky snimio svega sedam filmova, iako je svojim prvim filmom "Ivanovo djetinjstvo" osvojio Zlatnog lava na Venecijanskom festivalu 1962.godine....thnx Andrei....

RecycledTV je neobična instalacija Bena Hanbury-a koja generira glazbene sekvence iz segmenata TV programa. Kako bi izbjegao CopyrightBustardz-ima, Ben koristi segmente u trajanju od milisekunde. Instalacija je interaktivna, tako da npr. možete slobodno dozirati odnos copyrighted/freelicence materijala...

Uživajte u RecycledTV-u ...

Što reći o Tokyoplastic? Baš ništa, šutjeti i uživati...
Web art indeed...



(strpljenja....čak i uz adsl...)

Nakon šokantne spoznaje da je blog nestao umalo skočih...
No stari dobri japanski prijatelji imaju prave oznake na pravim mjestima...
Al da je bilo blizu......

"Čajna ceremonija je kult utemeljen na obožavanju lijepog među prljavim činjenicama svakidašnjeg življenja"
-Kakuzo Okakura-

Pitam se što bi Kakuzo rekao da je 80-tak godina kasnije prisustvovao čajnoj ceremoniji jednog drugog japanskog zen majstora koji je istu izvodio s Nescaffe-om...

Ovo nije klasična publicistika , ovo je priručnik za razumijevanje šašavih motivacija koje nam prečesto usmjeruju djelovanje, a sve zbog bedastog cilja da nas
društvo prihvati u svjetlu kakvom bi mi htjeli. Iako je cilj posve ljudski, metode za kojima se poseže za njegovo ostvarenje ponekad su krajnje
nehumane i ridikulne a prečesto i okrutne. Alain nudi povijest bolesti, za lijek se pobrinite sami....

Nedavno sam imao sreću vidjeti film "Svijet" kineskog redatelja Jia Zhangke-a.
Film na zanimljiv način opisuje život ljudi koji rade u theme parku na rubu Pekinga.
Ono što me fasciniralo kod ovog filma je redateljeva sposobnost da iz odrpanog i ružnog stvori poetiku, gotovo nadnaravno lijepog. Umješnost hvalevrijedna i rijetka u svakoj umjetnosti...

Svako malo pojavi se umjetnik koji osvoji srce lakoćom i vještinom oblikovanja
složenih emocija u jednostavnoj formi. Leandro je možda i najbolji primjer koji me
dotaknuo u posljednje vrijeme. Glazbena kompleksnost ovog argentinskog umjetnika proizlazi upravo u sposobnosti da u minimumu forme izrazi maksimum sadržaja...
...video by Leandro...

Otkad su se pojavili glazbeni (i video) sequenceri moja najveća borba s njima je njihova štura preciznost.
Modularni pristup poput MaxMSPJitter-a ili SuperCollidera dobra su rješenja za borbu protiv tog zla, ali zahtijevaju spremnost na svladavanje
mnogih neglazbenih pojmova. Plogue Bidule odlična je početna točka za sve koji imaju problema s predvidljivošću sequenciranja i žele u svoja djela
dodati malo više životnosti i nepredvidljivosti...

Za sve fanove i one koji će to tek postati s ponosom najavljujemo VoodooBuddah Podcast Radioshow!
Ovaj fascinantan projekt iz kasnih osamdesetih i ranih devedesetih postat će tako javno dobro...
Trenutno je faza restauriranja snimaka, pa će podcast biti updateiran kako će restauriranje odmicati...
Svi zainteresirani moći će dobiti kod za ugradnju u svoje blogove, web stranice, ipodove i sve slične medije
koji podržavaju podcast...
Show se (barem u svom osnovnom obliku) može očekivati krajem mjeseca...

Ako usnimo sebe u snu, što biva s ostatkom sna?
Možemo li reći da smo u takvom snu sanjali sebe i još "nešto drugo"?
Nisu li sanjač i cijeli san jedno?
Ako sad povučemo paralelu u "stvarni život", nisu li tada sve stvari koje susrećemo
sastavni dio onog što mislimo kad kažemo JA?
I možemo li tada odsanjano odbaciti kao stvarno...

Svatko od nas barem je jednom u životu osjetio tihu jezu koju izaziva doživljaj kada shvatimo da smo usnuli dug i prekrasan, kompleksan san a da smo sanjali svega par minuta...
U trenutku kada nastupi fizička smrt, moždana aktivnost traje još nekoliko minuta, taman toliko koliko je dovoljno da odsanjamo jedan cijeli život...

O preuzvišeni,
podari nam reset kako ne bismo više svijet pojavnosti gifa, jpega, aiffa i doca smatrali za datost
a njihovu sliku označavali CAPS LOCKOM,
podari nam snagu cpu-a kako bismo izbjegavali undo i prihvatili svoje mjesto na hardu...

O preuzvišeni,
tvoja mudrost već eonima bitova predstavlja esc za naš FAQ
a nema manuala do tvojih uzvišenih pdf-ova,
koji nam pomažu kad nam na vrata zakuca neumitnost ctrl-alt-delete-a....



(preuzeto iz svetog pdf-a "Sve zamke syntaxe")

Kad se jednom pojavi, kultura zapada vrši utjecaj na svim nivoima...
Jel netko za Coppertone?

U današnje vrijeme ni plava krv nema pravu vrijednost...

Sjećam se da sam kao mali bio uvjeren kako u radiju sviraju mali ljudi...
Onda su me uvjerili da to nije istina...
Sad više nisam siguran da sam bio u krivu...

{musicMake.now (get.offtheSOFA,strech.body)
play;
make.new}