Bilo je toplo ugodno poslijepodne početkom devedesetih. Rat koji se spremao još se nije uvukao ljudima pod kožu. U posjet Zagrebu svratila je skupina novosadskih umjetnika a kako je moj frend tamo studirao Likovnu akademiju nekako se spontano stvorilo malo društvo za doček. Iako su gosti svi bili podjednako otkačeni i fora, jedan od njih zračio je nečim posebnim. "Suba" rekao je tiho prilikom upoznavanja a mene je istom prošao osjećaj o kojem sam do tada samo slušao..."kao da se znamo oduvijek...". I doista, cijelo poslijepodne Suba i ja proveli smo raspredajući o svemu i svačemu kao stari prijatelji koje je sudbina okrutno rastavila i potom im ostavila trenutak u vremenu da izreknu sve što su htjeli a nisu mogli.Tek mnogo godina kasnije saznao sam da je Suba zapravo Rex Ilusivii, sjajan glazbenik koji je zadužio mnoge srpske ali i hrvatske autore.
Tog poslijepodneva, koje mi još i danas odzvanja kao poseban doživljaj, Kralj iluzije uspješno me "prevario" svojom običnošću.
02.11 1999.godine Mitar Subotić Suba tragično je stradao u svom studiju u Sao Paolu, pokušavajući od požara spasiti mastere albuma Bebel Gilberto koji je tada producirao. Na taj isti dan promovirao je i svoj posljednji album Sao Paulo Confessions.
Suba....hope to c u soon, anytime,anywhere....
Post je objavljen 31.10.2005. u 14:48 sati.