prica o gradu koji nas je prozvakao i ispljunuo u 30 sati

Delhi .
Prvi kontakt sa ovom zemljom. 
Nije pocelo dobro od samog pocetka. U avionu smo dobili ebola upitnike koju prije carine ovjerava health inspector. Potvrda da nemamo temperaturu, mucninu i vrtoglavicu u zadnjih 21 dan. Votever, pusta papirologija mislila sam. Ali bio je spooky osjecaj vidjeti djelatnike aerodroma sa medicinskim maskama i stajat u redu sa tim papirom da ti lupi stambilj "checked". U tom trenu zbilja ne zelis da netko pored tebe kihne. Malo nas je preplavio taj osjecaj..
Brzo je proso:) Carinik me usnimio kak stojim u redu (i odskacem barem pola metra od indijskog prosjeka) i namignuo da prodemo preko reda. Sve moze ak si zena, jos k tome misle da smo sestre iz Rusije..
Bilo je pola 5 ujutro kad je folkor na aerodromu zavrsio a vozac iz hotela trebao nas je cekati ispred aerodroma i dovesti  mirno i stress-free do hotela. To smo si zeljele za prvi dan. Whishfull thinking:)
Vozaca naravno nije bilo, jedan hare-krishna Hrvat nije stao mljet o svom guru-u dok se horda taksista sljevala oko nas i vukla nas za rukave. Uspijevamo doc do taksija koji ima taksimetar no ne i vozaca koji zna engleski i cita latinicu. Jos danas mi nije jasno kak smo uspijele doc do hotela. U kojem nas dragi vozac koji nas je trebao skupit hrce na kaucu pokriven dekicom a recepcionist se ispricava da bi nam rado ponio ruksake u sobu ali bas si je skuhao noodlse. Welcome to India:)
Plan za iduci dan je napraviti okvirni plan puta i sredit karte za vlakove.
Taj dan skuzile smo da spavamo u narko kartel kvartu. Ali mafija je posvuda i apsolutno svi te zele ozenit za pare. Nema tog koji nije pokusao.
Umrezeni su do te mjere da to jutro izlazeci iz sobe polumamurne od jetlag-vec nas je zaskocio sticek iz tzv "turisticke agencije" preko puta hotela. (Opaska: fakat je istina da ti ovdje osoblje ulazi u sobu bez beda i kucanja i zvjerkaju okolo pa se ni nedaju van). Vracam se na striceka. "On nam moze pomoc oko svega, vlakovi, avioni, taksiji, you name it". Vodi nas u svoj "agencijski ured" preko ceste. Supa sa jednim posterom tigra i fiksni telefon. Pitam ga za kompjuter- ne treba to njemu, u Indiji je sve ionako "under the table". 
U Delhiju postoji samo jedan sluzbeni turisticki ured, a informacije o kartama mogu se dobiti na 2 katu zeljeznickog kolodvora. Uz to dvoje postoji i 25 tisuca "laznih" agencija koji ce ti prodat muda pod bubrege u sekundi. Znale smo odpocetka to, al bilo je fora malo vidjet kak to funkcionira. Zahvaljujemo se strici i krecemo prema zeljeznickom kolodvoru. How hard can that be?:)
Ispred ulaza u kolodvor ne pustaju nas unutra. Fizicki ne mozemo proci. Trebaju nam karte. "ticket madam ticket" i odvlace do nekog drugog ureda gdje se kupuju karte. Trpa nas u mini tuk-tuk a Martina postaje sve bijesnija. Vice na njega da mi trebamo na 2 kat i da nas ostave na miru ali on vadi iz novcanika ID sa indian railway logom i pojasnjava da turisti karte za vlak za putovanja unaprijed kupuju u drugom uredu. Kolko je taj indijski zeljeznicki sustav veliki i kompliciran uvjerila sam se sama kad sam pokusala bookirat neke karte dan ranije pa sam cak pomislila da ima logike.
Mladi simpaticni Indijac, vozac rikse, nasmijava me sa izjavom "Indian dog madam very dangerous animal!" (cucaka ima ko i ljudstva i izgledaju pristojnije od vecine nasih ulicnih, hengaju sa kravama i uglavnom leze i krme. Dosada nisam cula ni jednog da laje). Martina pizdi jer se sada vozimo vec neko vrijeme i dogada nam se upravo ono sto u svakom Lonley planetu za Indiju pise boldanim slovima da treba pazit. Kakva pocetnicka greska vice ona i crveni se.. 
Ostavljaju nas ispred tog tzv "Indian turistic office-a" gdje nas docekuje mladi Irfam.
Martina se dere na njega a on nas uvjerava da smo na dobrom mjestu. Government office. Pokazuje nam u Lonley lanetu da su to oni, adresa i broj, tabla na zgradi i potpuno hladnokrvno izgovara:
"I dont wanna waste your time and you mine angry lady. So if you think that you're on wrong place please leave".
Ali nismo otisle. Dan danas ne znamo jel to pravi turisticki ured.
Ali to sad vise nije ni bitno. Irfam i Martina su se na kraju skompali, ja sam se iscjenkala za dobru cijenu (to sam tek danas skuzila) i dogovorili smo cak i biznis. Irfam i ja cemo otvorit jednu 'od' agencija a "angry lady" ce na kolodvoru otimat turiste ko kak su i nas. Iduci dan pojela sam dorucak u istoj "government turistickoj agenciji", popile caj, a ispred nas je cekao vozac Banti i TATA automobilcek. Obzirom na besplatni dorucak koji mi je spremio Irfamov asistent mislim da smo ipak nasamarene:) Iducih 8 dana druzimo se u Rajasthanu. Nakon toga istok i Varanasi, jednodnevni povratak u Delhi samo da odletimo na jug. 
Delhi je bio iscrpljujuc i naporan.
Prasnjav je, sporki je brale do jaja, ne vidis nebo nego kao neku polu plavu polu sivu izmaglicu i ne vidis mu kraja.
Pocinjem se natrag sjecati snova, nisam dugo a volim svoje zivopisne podsvijesne tvorevine..Valjda je Delhi tako djelovao na mene. Sanjam stalno. Osobni favorit bio je tu prvu noc u Delhiju kada sam sanjala da imam 4 sise. Prave! I jedan toliko prekrasan njezan san kakvih nije bilo vec godinama! 
India:
No rule is the rule.
Nakon 5 dana ugledala sam prvi kos za smece.
U Indiju je ilegalno unositi karte na kojima su krivo ucrtane granice zemlje.
Svi duvaju. Stalno i posvuda.
Ana znaci Dodji! Jos se uvijek navikavam da se ne okrecem svaki put kad cujem svoje ime.
Na puno mjesta piva je ilegalna, toci se ispod pulta, servira u cajnik i pije iz salica za kavu.
Svi se zele slikat sa bjelkinjama, citave familije. Pa te namjestaju gdje da stavis ruku, kog da zagrlis, pa jedna samo s djecom, pa druga samo mama i tata i mi, i tak, to traje a njih to strasno veseli.
Cigarete su skupe i egzotika, 20kn kutija. Svi motaju a jednom me lokalac molio da pogleda kutiju od Camela jer to jos nikada nije vidio. Od danas motam:)