Želja za ponovno normalnim životom

Kao 1. želim Vam se ispričati što duuuugo nisam pisala,al sam bila bolesna i u bolnici-upala pluča....

Uglavnom ajmo mi dalje na priču....

Život sa sondom se nastavio,dobivala sam svako popodne u vrijeme posjeta ENŠUR i tako provela nekoliko sati ležeći u krevetu.
Bila sam očajna dok sam ga morala primati,no već kad bi završila ta muka,skupila se ekipa i akcija-SRANJA!!!
Radili smo svašta,igrali uno,bocu istine izazova,uglavnom banalne stvari smo pretvorili u jebenu zabavu,fakat nam je bilo super.
No....tada je došao i taj dan....moj rođendan....
Ujutro čim sam se digla obukla sam traperice i majcu bez rukava-ipak sam željela da moj riđendan protekne u kolko tolko dobroj atmosferi.
Ali,tada su me zvali u amulantu na vaganje jer im nije bilo jasno kak sam dobila na kilaži (puno dobila).
Kad su me vidjeli u mojoj kombinaciji popizdili su,i rekli da se presvučem---KONJINE!!!Nisi mi ni nođendan čestitali-SVINJE!
No,aj pregrizla sam to.I tak sjedim ja u boravku kad mi doleti sestra: Mala aj u sobu na ENŠUR.Ja u nju blijedo blejim.
"Kak ujutro ENŠUR,pa to dobivam popodne!" i veli mi sestra: "Ne od danas dobivaš 2 ENŠURA,jedan ujutro,drugi popodne!"
Bila sam sva skrhana,u komi,na rubu plača....
Ja na jebeni rođendan moram doživit tolko sranja,tolko jada,....ne sjećam se da sam za ijedan rođendan plakala,jecala......
Bila sam u komi....ne samo da su mi dali još jedan ENŠUR ,već su mi zabranili izlaske van,boravište u boravku,ekipu u sobi....
"Ljudi ubit ću se,jebo vam pas mater svima......mrzim vas sve....gamad pokvarena...." -uh kakve li sve nisam misli imala u toj maloj plavoj glavi.
I od tog dana ja primam 2 enšura,a moj dragi doktor je otišao na godiđnji i nebu ga bilo 2 tjedna.....

Tokom tih 2 tjedna:

Privikla sam se i na sondu i na duplu dozu enšura,svako jutro u 9 sati tražim sisterku po odjelu da mi ga da,i to sa smješkom na licu.Papam sve u 16.Mama mi donosi fine stvari,davim se u cokoladi,jedem sve kaj mi padne pod ruku,u slobodno vrijeme (vrijeme bez enšura) zajebajem se sa svojom ekipom koja mi dolazi u sobu i u vrijeme Enšura pa mi brže prođe to sve.
Ekipa mrak,doktori se čude mojoj kilaži,važu me po 3 put na dan jer ne mogu vjerovati.
Ja postajem sve sretnija,dobivam boju u licu,snagu,volju,....

A sada je došao trenutak dolaska mog doktora s godišnjeg:

Jutro kao i uobičajeno:Dizanje u 7 sati,toplomjer,vaganje i odlazak natrag u sobu po tom dugom hodniku....dugom hodniku???....da hodajući po njemu u njega je ušao nakon 2 tjedna moj dr. Jurčić.
I naravno vidio me!!!! DA VIDIO!!!
Vidio je osobu koja ponovno ima svoje sise,koja ima dosta kila više,osobu koja ga sa smješkom grli i govori dobro jutro.
Taj njegov pogled neču nikad u životu zaboravit,njegove riječi : Komad,narasle su ti sise :)
Bio je zadovoljan i sretan,vidjelo se na njemu,a moje zadovoljstvo je bilo duplo,jer sam ja bila zadovoljna sobom i time što sam drugima dokazala da ja to mogu....

Nastavak slijedi....