Mirjana Šeparović

Kiša

Gledam kako se oblaci naguravaju
još malo pa će čitavo nebo prekriti
ipak tu i tamo nazire se
još koja mala plava buža
i pomalo nestaje razlike
između neba i mora.
Sve se stopilo u jednu crnu cijelinu
Konačno izliću prve krupne kapi kiše
Promatram ih kako razigrano plešu po moru .
Trgnem se,zahladilo je
vraćam se u topli dom
a moj pogled odluta kroz prozor
kiša se cijedi sa krova i borovih iglica
napija žednu zemlju,a lišće umiva.
Malo po malo tama sve obuhvaća
samo još nazirem sjene kamenih meja
koji su svjedoci davnih vremena
djelo vrijednih ruku naših pradjedova .
Naletom vjetra kiša se žuri
da bi ubrzo i posustala
i sitnim koracima meni u susret došla
iz prkosa
još jednom bacim pogled na oblake
sakrili su zvijezde i mjesec
ne žuri im se
kao da su zadrijemali
umorni su od dugog putovanja
Odoh i ja malo odspavat
Ipak sutra je novi dan
Mirna i laka vam bila i ova noć.
napisala Mirjana Šeparović