Mirjana Šeparović

POZNAJEM MOG ČOVJEKA

autorica :Mirjana Bacic

Poznajem mog čovjeka
čovjeka
Koji je svoju ljubav života
Oborio s nogu
jednog vrućeg ljetnog dana

Čovjeka
koji je s pedeset godina
Pošao u rat
posvetio se borbi za nešto više od sebe
Čovjeka koji je preživio,kad su mnogi umrli
Poznajem čovjeka čiji je život bio vrijedan truda
Hrabra osoba ,a zato je bio moj čovjek

Upoznala sam ga dobro
ušla u najdublje zakutke
Koje nitko nije osim mene poznavao
Osluhnula sam dobro mog čovjeka
Vjerna našoj duši,otkrivši je do kraja
Poslušala sam svoj unutarnji glas
Svoju ljubav ,tugu i radost za mog čovjeka
Prenjela na papir,za mene,za moje najdraže
Za sve vas
nisam požalila i neću nikad

Proplivala sam u životu da ne zaključam vrata svoje duše
Za mog čovjek sva vrata sam otvorila
Hodnicima hodala i za vas pisala,disala
Za nas i vas živim i sad

Pozovi svog čovjeka
sjedni kraj njega
Nemoj pobjeći
dopusti da uđe u tvoj život
Ako je tužan,pruži mu rame
Ako je radostan , nasmij se sa njim
Nahrani dušu i tjelo svog čovjeka
Požalit nećeš nikada
pruži ruku prijatelju jedinom
Poljubi oči,tuga će proći
Pomiluj lice kad ostari
anđeo će ti pomoći
Čovjek je samo čovjek
Budi čovjek

A život je samo trenutak
Prašina nastala u tragu
U tišini vremena
U postojanju sudbine putovanja
Zemaljskim putima uz voljenu ženu
A bez nje na križ pribijen
Odnesen u bespuća zvijezda
Što bljesnu i zasjaje
Zatim nestanu,u prasku se ugase
U tragu vremena otplove

Tvoja slika je uvijek sa mnom
Poput konopca za spašavanje
Drži me da budem jaka
Čovjek moj i ja
Koračamo zajedno
Između zvijezda
Spojeni blagoslovljenim verama
Poznajem čovjeka s anđelom
Štiti me,hrabri,tješi i čuva od zla svakog

Poznajem čovjeka mog,koji je puno značio
Za mene i život što smo ga imali zajedno
On je nešto najbolje što mi se dogodilo
Dao mi je ljubav,obitelj,najljepše godine

Sjećajući se uživam u prošlosti dok koračam naprijed
Upravo zato i postoji svijet,zato smo čovjek i žena
Upoznaj …ja poznajem mog čovjeka
Biti čovjek …zaista je teško
Potrudi se…budi čovjek.