Mirjana Šeparović

ŽENA SLOMLJENA KRILA

Autorica:Mirjana Bačić

Jutro je
Otvaram oči
Crvene,natečene
Od neprospavane
Još jedne noći
Da odem
Nekud u samoću
Zaboravim sve

Ne,ne mogu ostaviti
Ovo moje nemoćno staro
Od Boga predano ,meni
Pogledam je i razmišljam
Ej! Živote ,zašto?
Svu sebe njoj dajem
Meni je utjeha
Da ne umrem
A kad oči
Njene zaklopim
Svoj izlizan kofer pokupim
Odlazim u tihi kutak

Moje more potražim
Tamo ću jednom
Vječno zaspati
Namučeno tijelo odmoriti
Poezijo moja ti me razumiješ
Učiš me kaskati u sjeni
Velikih poeta
Ponekad sve nabacam
Ruka po tipkovnici sama tipka
Mislima spontanim
Riječima jednostavnim
Al“ ti znaš,da te volim

Ovo ne piše pjesnik
Ovo je krik iz duše
Žene slomljena krila
Oprosti mi
Suze me guše
Pitam se odakle izviru
U grob ne mogu živa
Ma nemam ni hrabrosti
Završit u bljuvotini sama

Poezijo,moja
I ako se poznamo samo u duši
Dala si mi nešto
Što nitko , nikada nije
Hvala ti moja prijateljice