MAMA MOLIM TE PUSTI ME DA ODEM
Autorica:Mirjana Bačić
Iz mene izlazi sav gnjev
Poput tutnjave zemljotresa
Drhtaji su se spojili u krik
Otvorivši veliki otvor u tami
Nosi,valja nagomilan gnjev
Poput jata
Prestrašenih ptica
Padam u jaucima
Konačno se slamam
Pokušavajući se očuvati
Odjeka glasa u mom umu i srcu
U mislima se sjetim ruže
Do dodira i mirisa
Prelazim preko trnja
A na kraju će ipak uvenuti
A latice svoje zemlji pokloniti
Zato sve ono što je prošlo
I što će bezuvjetno doći
Nebitno je s usporedbi
Onog bogatstva,što je u samim nama
Ništa u vezi mene i mog života
Nema smisla,a opet
Sve je povezano u smislu
Isuse moj!
Pomogni mi!
Osjećam se kao da sam u grobnici
Podignutoj u čas preminulih
Moja se tuga slijeva i izlijeva
Poput rijeke,koja plavi
Mokrim usnama ljubim hladan kamen
Šapćem ti ime anđele
Dolazi mi svjetlo,odlazim za njim
Koračam u svjetlu tvoje ljubavi
Izlazim iz tame
Ugledah ,tebe moj anđele
Tako si malena
O“ zašto si morala umrijeti?
Nudila sam Bogu svoj život
U zamjenu za tvoj
Ali On me nije čuo
Možda nisam bila dovoljno dobra
Oprosti mi mrvice moja za suze
One su odraz moje bezgranične
Majčinske ljubavi za tebe
Čujem te ,kažeš mi:
Prestani mama kriviti
Sebe,Boga i cijeli svijet
Molim te pusti me da odem
Predugo me držiš
Unutar sebe
A ja samo bi željela malo letjeti
U nebeskim prostranstvima biti
Padam na koljena,kako da te pustim
Ne brini,sve će biti u redu mama
Počni se smijati i živjeti
Mi smo i jesmo zajedno
U drugom životu ,nismo odvojeni
A ti si mama zapela u svom svijetu
Vrijeme je da mi daš slobodu
Meni i sebi
Kreni dalje,piši o svojim osjećajima
Pomogni drugima
Meni je ovdje dobro
Više nego ti možeš zamisliti
Odlazim dijete moje
Jako te volim zauvijek
Iako sve ovo što vidim
Samo je sjena onog
Što ne vidim
Anđele…za tebe …mama…
Trst,27.01.2016.g.
|