PRVE NAUŠNICE
OBIČAJ JE BIO DA SE ŽENSKOM DJETETU POKLONE ZLATNE NAUŠNICE…
naravno za uspomenu na roditelje…
kako je moja mama bila zadnja u roditelja
nije joj želja bila ispunjena…
dok je cura bila u ušima končić nosila
da buža ne zarasta…
a kad se udala maleni prstenčić sa verom dobila…
na naušnice svi zaboravili
pa i mi dica
kojima je uvijek sjetom pričala…
i jednom kad sam već počela radit
ona me posjeti
jer se i ja naušnicama nakitim…
pođoh i kupim joj najlipše naušnice
prigoda bi trideset godina braka…
tako još i sada njene uši krase
moj dar
naušnice zlatne…
vridilo je
njenoj sreći nije bilo kraja
pa joj za poklon kupim i lančić oko vrata
nakitim moju majku za vazda…
molim se Bogu da je još poživi
da tako i ja sa njom radost vidim…
hvala mom bratu i nevjesti u Dubrovniku što još uvijek sa majkom žive
i mene rado prime
ja se u to sva potpuno uživim
i ponosno moju majku poljubim.
Zahvaljujem Internovine Tuzla
pjesma iz moje druge zbirke :Život rukom ispisan
posvećena mojoj majci Stanii pok .ocu Frani
|