ZEMLJA I VUKOVARSKI BRANITELJ NA 91,6,MHZ-GLASOM PROTIV TOPOVA
Autorica: Mirjana Bačić
Ja svoju zemlju volim i ona mene
Mi smo zajedno jedno tijelo i duh
U svoju zemlju nemoj nikada posumnjati
Izgubit ćeš sebe i srce
Svijest će ti postati velika praznina
Zemlja pamti zla koja smo pretrpjeli
Kad smo srcima čuvali granice
Goloruki branili njene prostore
Upamti i nikada nemoj zaboraviti
Umorna,krvava,izranjena stopala
U koloni
Posljednji put su po njoj hodili
Tamo su ostale njihove duše
O“ zemljo moja što još kriješ?
Kaži mi što je u tebi?
Gdje je mladost nestala iz kolone?
Molim te reci mi
Hoće li ostati zauvijek
U tvojoj utrobi zaboravljeni ?
Vukovare grade mučeniče
Trnovom krunom su ti glavu okrunili
Popljuvali tvoje lijepo lice
Zabili zločinačke barjake u tvoje ruke i noge
Topovima raskomadali napaćeno srce
Svi smo to gledali nemoćni
Nijemo poniženi tvoji sinovi i kćeri
Zašutio si grade moj
Tvojim plodnim poljima i livadama
Nastale su mnoge poznate i nepoznate
Iskopane jame,a zemlja je upila
Krvave potoke pravedne krvi što su tekli
Svijetu! Vidiš li razaranje moje zemlje i grada?
Pogledaj i poslušaj pjev branitelja
Dok ga razaraju iz velikih cijevi
Krvožedni željeznih grdosija
Samo se čuje odgovor škrgut zuba
Zločinaca rođenih
Pod crvenom krvavom zvijezdom
Začetoj u krvi Blajburga i ostalih jama
U zemlji i van domovine
Ipak!
Nakon četiri mjeseca kalvarije
Moj grad je pao ubijen
Vučedolska golubica je ustrijeljena
Uz sav blagoslov svjetske moći
Danas ti moćnici još uvijek
Nama sude i pravdu dijele
Al“ stići će i njih Božja pravda
Zemljo moja prenesi
Budućim naraštajima
Koliko smo te voljeli
Koliko je mladosti nestalo
Za slobodu tvojih
Plodnih oranica,očiju plavoga mora
Mirisa poljskih cvjetova iznad grobova
Ja još čuvam grumen zemlje
Da me podsjeća na stare majke uplakane
Pokošenu mladost
Otvorenih očiju ostavljeni
U tvom zlatnom žitu
Molim te zemljo progovori
Rikni iz utrobe svoje
Kaži sve zloćine,ti si ih vidjela
U tebi je ostala tajna
Reci gdje su kosti što ih čuvaš
U svojim toplim njedrima
Tad će zavijori barjak slobode
Neka se zla više nikada ne ponove
Tebi ću pjevati dok duha u meni bude
Znam da si sve zapamtila
A jednoga dana će iz tebe izbiti
Poput vulkana istina prava
Na svakom licu novorođenog
Vukovarskog djeteta
Ponovo će poletjeti Vučedolska golubica
Zajedno ćemo gledat plavetnilo neba
Kao zadnje vječno svjetlo
Iz oka mojih mrtvih prijatelja,branitelja
Palih i nestalih
Za zemlju i Vukovar
Slava im vječna !
M.B. 17 11 2o15.g.
Posveta: mom bratu profesoru Ivan Beš UMIROVLJENOM ČASNIKU
Zajedno sa Sinišom Glavaševićem bio je u Borovu naselju i nalazili se na više katova jedne zgrade,
Kako bi imali bolji pregled na ono što se vani događa,a kad je počeo zračni napad,
Dok su trčali u sklonište moj brat je slomio nogu,a sa nogom u gipsu,rano ujutro bio je
Izvučen iz okruženja i to mu je spasilo život. Zadnji put se oprostio od prijatelja u redakciji,
Zagrlivši Sinišu ne sluteći da ga vidi zadnji put,vratio se u Zagreb.
Ubrzo je Vukovar pao,a Siniša ,kao i ostali branitelji i ranjenici su mučki ubijeni.
SVIMA VJEČNA SLAVA…..POČIVALI U MIRU BOŽJEM...
PREŽIVILIMA HVALA I MNOGO ZDRAVLJA !!!
Sretan ti rođendan brate 15,11…tvoja sestra Miki.
|
