Mirjana Šeparović

GROŽĐE IZ NJEDARA

na rosi milovano

grožđe moje je stalo i mene gledalo

ubrati ga htjedoh i poljubac dat

jer ode ono za moga dragoga

čeka grožđe

misli di je

zarobljena valjda nije

brižno ga biram

u njidra spreman

da osjetiš miris mojega tila…

e pa da vidiš što je duša koja grožđe tebi iz njedara pruža

uzmi ga

mami te

pogledaj samo kako je lip

još crni

možda bijeli

svi su mojom rukom rađeni i zrili

tebe čekali mili