Prva veljača nakon tamnice

Meni vjetar priča
spominje mi snove iz davnina.
Iz tamnica otpuhuje željeznu piljevinu,
strganu s rešetki.

Šapće mi,
između dva refula bure,
… ledovi su tvoji
skulpture od stakla…
U njezinoj kosi ledi jutrošnji snijeg,
promrzla jedra
od paučine.

Priđi,
u ustručavanju nema vatre.
Neki
izrazito moćan trenutak,
sprema se u praskozorju.

Iznenadi život,
ne daj mu da te trgne.
Svi smo mi paukova djeca
po podu istreseni.