|
|
| veljača, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
OPEN HEART - NO STRATEGY !
Dakle,krzno. neki dan sam raspravljala sa prijateljima i poznanicima o nošenju krzna. "Najbolji" mi je bio komentar frendice koja kaže da je dvolično jesti meso,a biti protiv nošenja krzna. Nisam mogla vjerovati da to čujem! Znam da puno ljudi tako misli,ali to su uglavnom ljudi koji nikada nisu "imali" kućnog ljubimca - kažem "imali" jer niti jedan čovjek ne može posjedovati drugo živo biće. Inače,dolazim iz obitelji sa kojom svaki dan mog života dijeli bar jedan pas,a tako je i danas. Jednostavno ne razumijem kako netko može biti tako hladan i pogledati to preslatko,predobro i preljepo živo biće u okice i reći "ja sam za nošenje krzna"! Ljudi najčešće misle da oni ne osjećaju ništa. Znanstveno je dokazano da osjećaju puno više i jače nego što možemo zamisliti. Naravno,nemaju toliki raspon emocija kao ljudi,ali osjećaju i to je najbitnije. Da nije tako,ne bi moja kujica naslonila glavu na moje rame kada sam tužna,dok mi drugi pas nosi plišanu igračku iz sobe, ne bi treći cvilio dok plačem,a treći lajao i režao na mog dečka kada bismo se posvađali. No da ne bi sve bilo o psima - zamislite kako neka osoba gleda u kunića ili činčilu i govori kako su slatki,a ima torbicu ili jaknu od njihovih rođaka. E,za to ja kažem da je dvoličnost!!! Nisam baš neki ljubitelj mesa,ali to je ljudska potreba,po prirodi smo svejedi,a nošenje tuđe kože čisto preseravanje!
Ares,Charlie,Kimmi i Rex su na sigurnom,a što je sa ostalima???
Ljudi,osjećajte se dobro u svojoj koži,tuđa vam za to nije potrebna! Pozdrav.
OVAJ TEKST POSVEĆEN JE MOM PRIJATELJU,L. L je čovjek kojeg nisam vidjela 2 godine,a imam osjećaj kao da je svaki tren sa mnom. Bio je uz mene u najsretnijim i najtužnijim trenucima mog života - od osnovne škole i dječjih ljubavi,do onih malo ozbiljnijih ljubavi i gubitka voljenih osoba. Niti jednom nije spomenuo što je sve napravio za mene,a jako puno sam mu dužna. no,ne vodi me dužnost,vodi me ljubav. Ne ona,recimo prolazna,ljubav prema ostalim članovima muškog roda,nego prava,bezuvijetna ljubav kakvu se samo prema prijatelju i bratu može osjećati. Takva sam osoba koja se otvara nekome tek kada procijenim kakav je taj netko,da li,kao većina mojih ooznanika,želi čuti moje probleme samo zato da bi ih proslijedio/proslijedila dalji i da li stvarno mogu imati povjerenja u tu osobu. On je jedini prošao taj moj "test" i jedini me upoznao i stvarno me zna. Izvlačio me iz problema i preuzeo krivnju na sebe bez da mi je išta rekao. Jednostavno je uz mene i ja uz njega i sve bih napravila za samo jedan trenutak u kojemu će biti sretan. Volim ga kao prijatelja,kao brata,kao osobu kojoj bih u bilo koje doba dana ili noći dopustila da mi stavi povez na oči i vodi me kroz trnje i koprive;kroz život u punom smislu riječi. Vjerujem njemu i u njega. Dao mi je najdragocjenije riječi podrške: ne predaj se čak ni kada ne ide sve po planu,zgrabi svaku priliku i dokaži svima da možeš. "SVI PADNU JEDNOM,ALI JA SE BRZO DIGNEM I TO SA CILJEM DA STOJIM PONPSNO,ČVRSTO". Najbolji savjet koji sam čula,naravno,od njega je naslov ovoga teksta i svi bismo se trebali toga držati. Uz pomoć L-a shvatila sam da su najvrijednije stvari u životu ljubav,razumijevanje,emocionalna/psihička podrška,potpora,povjerenje,vjera i osmjeh. Imam sve to i neka mi sada netko kaže da postoji netko bogatiji od mene... Materijalno da,ali duhovno i emocionalno nikako. Sva bogatstva svijeta sadržana su u gore navedenim riječima i nadam se da će svi jednog dana to shvatiti i biti još bogatiji od mene,a za sada,ma ja sam najbogatija na svijetu!
L.,hvala ti za sve. LUAF.......!
