annwyn
12.12.2006., utorak
 Utorak je. Prošlo je podne i ja već dva i pol dana ležim u krevetu. Bolesna sam. Ipak tražila sam dobre stvari u svemu tome pa sam prvu stvar zamijetila dok si reko keks. Nisam jučer pisala test iz kemije. Kad sam malo dublje ušla u razmišljanje shvatila sam da to uopće nije dobra stvar jer ću idući tjedan morati se potući kako bih mogla odgovarati, a prednost će imati padači. I tako to. Razmišljam ja dalje bar ću se odmoriti i malo pogledati televiziju. Da, odmaram se tako da iskašljavam pluća i žderem slonovske tablete i odvratne čajeve. Gledanje televizije će me pogotovo dotuć. Bole me oči kada ju gledam, a onda počne i duša kad vidim sranja koja puštaju na televiziji. Nedostaje mi civilizacija, iako me ljui dnevno izvješćuju da ništa ne propuštam. Jad i bijeda, kaj da kažem? Još je vrijeme tako ružno da me sve rastužuje. Uvijek se na božić razbolim. Možda sam ove godine imala više sreće pa ću biti zdrava i na Božić i na Novu godinu. Ako bude sreće....Sad bih morala učiti, ali se tako usrano osjećam da jednostavno ne mogu, nemam snage. Kad sam se digla iz kreveta da odem na wc, pogledala sam se u zrcalo i nisam mogla vjerovat kako loše zgledam...Mislim, nije ni kad sam zdrava neš prekrasno, ali bar je neš bolje... Prilično sam mrtva... Sad bih vam pričala o svemu, ali fakat nemam energije... Čuvajte mi se i oblačite se debelo!  |
