srijeda, 15.03.2006.
NOĆNA MORA
Ovo je prva priča koju sam ja napisala, a da je bila objavljena. Bila sam prvi razred srednje škole a bila je objavljena u jednim hrvatskim novinama za mlade u Njemačkoj
Pošto je priča dosta dugačka ide u dva dijela.
Opet sam se probudila znojna. Otkad sam upoznala Marka sanjala sam stalno isti san ili možda bolje reći noćnu moru. Sjedila sam na krevetu i pokušavala iz glave istjerati sliku koja me progonila već danima. Moj dečko, koji je trenutno u Italiji, stoji iznad mrtvog Marka i govori mi kako neće dopustiti da itko stane na put našoj vezi. Najviše me bilo strah činjenice da sam ponekad u snovima viđala stvari koje su se nakon nekog vremena čak i dogodile. «Izbij to iz glave» govorila sam sama sebi «to su same gluposti». «Pa ti znaš Danijela, a uostalom kako bi on mogao saznati za Marka, a i da sazna shvatit će da je to samo učinak dolaska turista i ljetnih ludorija i da će to proći zajedno sa sezonom». Pronašla sam bezbrojne razloge da se to ne dogodi. Misli su mi i dalje navirale «Ma vjerojatno je i Danijel pronašao neku curu u Italiji. Dobar je on, shvatit će» utješila sam samu sebe i vratila se na spavanje.
Ujutro sam se ustala umornija nego što sam legla i odmah nazvala najfrendicu Marijanu da idemo na kavu. Čim smo se sastale njeno oštro oko je odmah primijetilo da sa mnom nešto nije uredu.
«Hajde da čujemo reci svojoj psihijatrici što nije uredu?» upitala je malo zajedljivo.
«Opet sam sanjala onaj isti san».
«Onaj gdje Danijel Marka…?»
«Da, upravo taj» prekinula sam, jer mi se nije dalo i iz tuđih usta slušati o tome.
«Pa to je već treći put!!!» odgovorila je ona uzbuđeno «Ali nema veze, razvedri se» nastavila je veselije «znaš da se najčešće dogodi suprotno od onoga što sanjamo.»
«Pokušavaš li reći da će Marko ubiti Danijela?» pitala sam u šali.
«Ma ne, možda čak postanu prijatelji!»
«Imaš pravo, ipak imaju dosta toga zajedničkog.»
«Da, i ti si im zajednička»odgovorila je, smijući se.
«Pa ti uvijek nađeš prave riječi» odgovorila sam joj.
«To su odlike dobrih psihića!»
Na te riječi obadvije smo se veselo nasmijale, završile razgovor o mojim noćnim morama i otišle svaka na svoj ljetni posao, uz dogovor za ponovni sastanak u dva, jer smo obadvije tada imale pauzu.
Nisam mogla vjerovati da me samo jedan razgovor s njom može smiriti, no nažalost, to je bilo
samo na kratko vrijeme. Tek što sam se riješila jedne noćne more započela je druga. Dok sam oko pola jedan uživala na terasi svog najmržeg kafića, a ujedno i radnog mjesta, niotkud se pojavio Marko.
«Pozdravljam zaposlenu ljepoticu!»
Odmah sam se nasmijala i odgovorila «I ja besposlenog turista!»
Prišao mi je i poljubio me a ja sam se kao i uvijek našla na sedmom nebu.
«Što ćeš ti ovdje kada se svi turisti odmaraju i pripremaju za popodne?» odmah sam ga upitala.
«Vrijeme za odmor koristim samo kako bih te vidio.»
«Da, a što Romeo zapravo radi?» upitala sam sa smiješkom.
«Bježi od dosadnog ručka sa starcima.» odmah je odgovorio iskreno.
Razgovor je tekao u šali i sve bi bilo savršeno da se nije pojavio Danijel.
«Danijele…, od kud ti…, kad si došao?» nikada u životu nisam bila tako zbunjena.
«Stigao sam prije pola sata. Bio sam kod tvoje kuće, ali su mi rekli da si ovdje, » zastao je pa nastavio «…zar nisi sretna što me vidiš?»
«Da, jesam, naravno da jesam!» uspjela sam nekako izustiti.
Marko je to sve s nekim laganim smiješkom na usnama gledao sa strane. Nakon par minuta kad sam došla k sebi Danijel me upitao:
«Zar nas nećeš upoznati?» i pogledao Marka.
«Da, naravno, hoću» odgovorila sam «Marko, ovo je moj dečko Danijel,» a onda nastavila «Danijele ovo je…»
«Ja sam Marko, Ivanina ljetna avantura!» prekinuo me Markov glas u kojem se primijetio suzdržan smijeh.
Ne želim ni znati kako mi je lice izgledalo u tom trenutku, samo sam sjela i trebalo mi je četiri-pet minuta da se priberem, dok su njih dvojica stajala jedan pored drugog, gledali me i moglo bi se reći… umirali od smijeha.
Kada sam napokon došla sebi, nasmiješila sam se i bila sretna što su Marijanina tumačenja snova bila istinita. Sljedećih sat vremena bila sam isključena iz razgovora, a njih su se dvojica baš dobro slagali. Bilo je skoro dva i ja sam pošla na sastanak s Marijanom. Baš na odlasku Danijel me odvukao u stranu i rekao:
«Dobru si avanturu našla, gotovo smo isti!»
Nakon tih riječi bila sam sigurna da se ništa loše ne može dogoditi…
- 19:15 -