| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
, AlmostPoznata, AtenaAir, Barbie Lobotomy, Beštijica, Bigmamma, Bridge, Blinka, Bugenvilija iz Gusarske bande, Caajka, Carica, Celeste, Chocogirl35b, CrnaMamba, CrowJane, Cybergirl, Digital Domina, Elektra, Eryka, FemFem, Glorija, Hajdučica, Ipanema, Jazzie, Ketty, koka, Kulerica, LaMargot, Leeloo, Lucy Fair, Malamujer, Mikelly (mušk koji voli žensk), Modesti Blejz, Napalm, Opaljena, Jasna Budisin, Dete sreće Parah dox, Poliglotna, Reptilia, Riječanka, Rubia, Ruza u haustoru, SanjinSvijet, Tija, Tramtinčica, Unspeakable, Vesna Borutova, Vražja žena, Wanda, Zrinka, Zločesta. A i one mene (uglavnom) vole (čitati), bar se nadam!
Cure, divne ste i posebne svaka na svoj način, mah mah!
, AlmightyWatashi, Aristonovi psihoari, Autronic, Bestjelesna, Buschmann, Dangerous Goods, Day Waker, Desale, Direktor Svemira, Doktorska disertacija, Dubai2, Equilibrium, Fantasista, Foto, Gawrun, Grčkorimski, Hal, Herostratište, Hiperborealni vjetrovi, Idiot, Kemoterapija, Jednorog, Jesus Quintana, Melted, Markomania, Mile voli disko, Nacrtani, NoisyD, Nulaster, OvoOno, Pepeljara, Piton, Rebelsystem Nazi, RibaFish, Stroke - Mama ti se kupa gola, Svijet u boci, Tapir, Tarzan, Tajpvrajter, TV-kritičar, Umorni konj, Virtual Dream i Zeko zna - Blogtemazo. Posebno ovim putem pozdravljam druga i isusa, pjesnika i perverznjaka Šcorpyja!
Stitch!
Bushmana (Kamerun, Nigerija, Njemačka, Sudan). Bushman fenomenalno izvještava iz tog dijela afričkog kontinenta, baš ga uživam čitati, iako se početkom kolovoza prebacio u Dojčlandiju i promijenio ime u Herr Buschmann. Bridgica je jedna prekrasna mama koja živi, radi, bloga negdje iz Njemačke, piše nježne postove, jako jedno emotivno biće, uvukla mi se pod kožu. Divna je. Zatim moja draga Jordanica, koja se nalazi na privremenom učenju u Austriji! Za sad nam je propao plan da po završetku njenog studija odemo u Kamerun radit kao guvernante, jer nam se šef preselio u Njemačku. Dovraga. U Buffalu (SAD) nalazi se Black Sun, zanimljiv lik s pričama o životu u SAD-u, poslu, budućem postdiplomskom i svojoj curi! Jedan od važnih inozemnih blogova jest Dangerous Goods, mladića-muškarca koji je prvotno bio na "službenom putu" u, zamislite, Istočnom Timoru! Čovjek ima super percepciju, lijepo i pametno piše i još se uz sve uz njega možete suuuper nasmijati! Legendaran je njegov tekst o vožnji u toj državi jugoistočne Azije! No, nedavno je promijenio svoju lokaciju i prebacio se u Kongo! Dirni me po licu. Svojim mišem. Ali nježno.
Blog piše romane.

Dragi moji, ![]() Evo, pišem vam ovaj post već par dana, onako u mislima, razmišljam što ću sve staviti.. iako me nije bilo na blogu već danima, kao što su neki već i primjetili i javili se preko ICQ i mailom. PMS-post je napisan još prije i ne, nisam bila u PMS kad sam ga pisala, bio je to trik. Mislila sam ovaj post napisati za vikend, ali opet nije u redu prema dosta vas da vas tako dugo ostavim bez nekog objašnjenja gdje sam. Ipak smo se dosta navikli jedni ne druge i to treba respektirati. Nekako se dosta stvari poklopilo ovih zadnjih dana, a jedna od tih je da sam se pomalo namjerno distancirala od bloga. Ne, neće ovo bit srceblogodrapateljski post u kojem vas (ne)posredno molim da me zadržite, jer neću baš sasvim otići niti ugasiti blog. Ali da ću smanjiti dolaske na blog, postove, komentiranje, e to nažalost hoću. Trebala bih se odmoriti od postanja, napuniti baterije, što li već, a moguće da i vama treba odmor od mene, nije to lako čitati. Iako sam počela sa zakašnjenjem od mjesec dana blogati, nisam baš starosjeditelj, ali uzimam se kao stara blogerašica, ne? U punoj snazi ću se vratiti jedino ako se, fakat, pokrene natjecanje za Miss ili Mister bloga, što je netko na Forumu napisao, he he, e tu bih htjela sudjelovati, to se ne bi trebalo propustiti makar i kao članica žirija! O mom bloganju Blog nikako ne brišem, šteta je i mojih postova i vaših pozitivnih komentara, nije ovaj annie.blog.hr više samo moj, imaju i komentatori velik upliv na sve što se ovdje događalo, koautori smo, fakat, svega ovoga. Imali smo ful dobru interakciju, super smo se družili, to nam nitko ne može osporiti. I puno puta smo baš bili orginalni i prvi u nečemu. Ma, koliko se agresivci i negativci povremeno i neuspješno trudili to narušiti, fakat sam uživala sve ove mjesece. I stekla blogetarnu slavu. Živjela! I mi svi skupa. Sad tek osjetim što znači kad se na dodjelama nagrada zahvaljuju publici, čitateljima, slušateljima, itd. Pa, fakat, dragi naši, bez vas ovog svega ne bi bilo, ne? Neki su mi predbacivali da pišem previše, nisam pisala nikad više od 15-20 postova mjesečno, eto, to vam je moja jedina isprika. A možda se nekima činilo da me ima previše na blogu, moguće i to.. Ne možeš svima udovoljiti, ma, koliko se trudio na sve ostaviti dobar dojam. Bilo mi je baš važno potrudit se da svatko tko dođe ovdje da se dobro osjeća. I fakat, mogu na prste jedne ruke nabrojati nekakve negativne komentare, a evo dok nisam sad prestala dolaziti bili smo fakat najveći četerski blog ovdje. Dokaz da dobra energija privlači dobru energiju.O broju komentatora Hehe, Škorpi mi je napisao komentar da u stilu "pišem ti ga da stigneš Pticu", podjebava he he, malo smo ga iskrivili. Ali jebi ga, imam i ja taštinu, a bome imaju je i moji čitatelji-komentatori, pa moram reagirati. Prvo, ako zbog toga pišeš komentar na mom blogu, daj me, stari, nemoj zajebavati, onda džaba bilo riječi. Grrr u top ću te stavit! Drugo, puštam Pticu i tebe, Škorpi, da me prođete s brojem komentara, a i sve ostale na toj listi, nema me već danima, a ovdje je konkurencija jaka. Normalno da će te prestići oni iza tebe, ako prestaneš pisati. Čestitam vam, kao i sebi he he, velik je to uspjeh, biti među najviše komentiranim blogovima, pa zbog toga smo svi tu, zar ne? Naći svoje sličnomišljenike. Ali moram podsjetiti da ste oboje, ipak, duže od mene ovdje. Oboje ste stari forumaši, što je ovdje prilično bitno - sad već dosta dugo pratim blog-scenu. Forumaši imaju startno bolju prođu od nas "vanjskih-suradnika", kontinuirano imate svoju reklamu i na Forumu, nikako nismo bili niti ćemo biti u istom položaju na blogu. Nije čudo, stoga, što su najpoznatiji blogeri ujedno i "stari" i dobropoznati forumaši. A ono što je najvažnije u svemu tome i na što najviše stavljam naglasak u ovome što ti pišem je da oboje pišete svaki dan i imate dvostruko više postova od mene. Prema tome, meni je bila čast do neki dan uvjerljivo držati sa svojim komentatorima prvo mjesto, Škorpi. Što da kažem - bila sam ponosna. Pogle, recimo, mog omiljenog Sadistica, taj piše još puno rijeđe i od mene, ali kad nešto napiše, to bude opći raspašoj s komentarima. Da piše samo malo češće, pregazio bi nas sve troje zajedno! (Herostrat mi je nedavno u jednom razgovoru predbacio da sam preblaga u nekim "rasprama" i iznošenju svojh mišljenja na blogu pa evo da i ja reagiram na to tvoje bockanje.) Hoću reći, u sve mi diraj, ali u komentare mojih čitatelja ne dam! Iako znam ja da ti nisi mislio ništa loše! *Cmok*. Zašto sve ovo pišem, zato što laže svako onaj tko kaže da mu nije bitno tko ga i koliko čita i komentira. Takvima bi poručila da obrišu blog i uzmu Teku tankih crta u ruke, jer blog neće bit za njih. Eh, ne mogu vjerovati da sam napisala ovaj odlomak, previše me toga dira, vidite.. nije to dobro. Joj, a tek onaj jedan period kad je bilo gdje god da se što otvori, a ono o "A.De.eM.". silno mi je laskalo, ali već je bilo ono "o ne, opet ja, bježmo!". Fakat ne znam da ste o ikome toliko pisali, velika mi je čast, zaista, da sam se toliko svidjela, eto što reći, nego se zahvaliti. Svakome bi to godilo, naravno da je i meni, posebno.. Ali hajde, dobro sam se izvukla iz svega toga, treba naći neku mjeru, dovoljno se zahvaliti svima onima koji su te pohvalili i ne iziritirati sve ostale. Poštujem koncept "zahvalnosti", možda nekad i previše. Puno vas me je spominjalo u svojim postovima, e topila sam se svaki puta od sreće i sad mi se osmjeh razvali na licu. Nadam se da sam vam svima uzvratila dobrom voljom. Što se duljine postova tiče, jebi ga, ponese me laprdanje, prsti brži od jezika. Nekad su me znali bocnuti pojedini komentari, kritike na račun dužine, eh, kako to već ide, trudiš se nešto pozitivno napisati, a dođe ti netko pa ono kritizira.. aaaaa daaaaj, pomislim, i prevrnem očima he he.. Počelo me donekle opterećivati i ono što je Eugen jednom rekao, kako smo svi vezani u kalup svoj bloga. Ono, ako je duhovit blog, e onda mora bit svaki post duhovit, ako cmoljim u svakom postu, e onda ne dao Bog da u nekom postu napišem da mi je danas dan bio baš dobar, itd. da ne bi razočarali svoje čitatelje. Ne volim takva ograničenja, iako sam se trudila to izbjeći, bilo je i ozbiljnih postova, a bome i onih gdje prigovaram. Nekako, kao da osjetim da trebam prepustiti bloganje nekim novim (novim) snagama. Kao ono kad na battle.net serveru resetiraju jednom godišnje rang-liste Diabla i Warcrafta, e tako bi i tu moglo. Pa, da vas vidim sad, Sorce i Barbari , potpuno bez opreme, sve ispočetka. Smjena generacija. O Vibbyju Konačno, rekla bih nešto i o ovom posljednjem incidentu s vibby.blog.hr. Moram priznati kad je to prvi put osvanulo kod Ptice na blogu ostala sam prilično zatečena. Na nepotizam i rodjačke veze sam fakat super osjetljiva, jer sam osjetila na vlastitoj koži i to u ključnim životnim trenucima negativne posljedice takvih događanja, grozno mi je to, jer su u par navrata vrlo ozbiljno utjecale na moj život. Takve me priče ozbiljno uznemire i vjerojatno će dok sam živa. Kosa mi se digla na glavi kad sam pročitala njegove postove, možda čak najviše zbog toga što nam se on kroz onaj svoj blog bahato smijao u lice, onak.. cerio.. brrr! U stilu, koje ste vi svi budale. Baš me piknuo tamo gdje sam prilično tanka. I reagirala sam komentarima na Pticinom blogu kako sam reagirala. Isti dan sam i napisala jedan, ajmo reći, duhoviti post na temu Vibbyja, neki su ga od vas i pročitali. Međutim, kako sam ga pisala već mi je onda onak lagano počeo neki glasić u glavi govoriti, ovo nešto neće bit dobro.. Post sam obrisala isti taj dan kad je izbila afera i nisam ga nikad objavila. Na sreću. Taj prvi dan po objavi skandala je fakat bio buran svima koji su bili prisutni i pratili aferu. Pogriješila sam, priznajem, i prenaglila s tom prvom reakcijom. Jordanica je bila u pravu..Još u jeku te afere razgovarala sam s nekim drugim blogerima i počela isticati sumnje treba li njegovo ime bit istaknuto na naslovnici (makar svi jako dobro znamo da je to on). Val koji je pokrenut tim otkrićem me iznenadio. Bio je to linč Vibbya, a ja se linčovanja pribojavam, kao i ono tradicionalno likovanje koje obično uslijedi nakon linča. Malne kao ono što je bilo s porno-spotom Severine, samo sa znatno manjim odjekom. Bojim se mase i svih tih juriš-drugovi spika. Hej, polako, samo malo, nešto tu ne štima! Osjetila sam paralelno s laganim bijesom na nepotizam da nešto u cijeloj priči ne štima. Došlo mi je da ga branim, što baš nije bilo normalno, pa čovjek je prototip svega onoga što na ovim prostorima ne valja i što prezirem! O otkrivanju blog-identiteta Gdje mislim da je greška s Viborom? Vjerujem da ima ovdje određena, na sreću mala, grupa ljudi koja bi jednako tako likovala da se otkrije moj identitet pa se stala sablažnjavati što sam ja tu sve pisala, kako sam samo mogla! A moglo bi se lako, jer lupetala sam ja ovdje svega i svačega. Nisam nikog povrijedila, bar se nadam. Pazila sam da ne pišem o svom poslu, o svojim bližnjima (samo izuzetno), prijateljima, čuvala sam njihove identitete, zbilja se trudila biti oprezna. No, zlobnika i zavidnika uvijek ima i sve ovo što sam ja pisala može se izokrenuti na drugu stranu i postati izobličena masa teksta. To ne želim. Imam dovoljno problema u stvarnom životu i nerviranja pa mi ne treba da si još da na netu pravim probleme.Onog trena kad je izašlo ime Vibora Kalogjere na bloghaeru, moram priznati da mi nije bilo svejedno. Kako su dani odmicali, sve više me kopkalo. Sutra to može bit moje ime. A ja to ne želim. Loše bih se osjećala. Lako je bit hrabar i pametariti onima koji su općepoznati i ne kriju svoj identitet, iako je i to bezveze, ni ja nisam anonimna na nekim drugim serverima, ali ovdje jesam i želim da se to poštuje. U prvom redu očekujem da će to poštovati oni koji mi pružaju uslugu i s kojim postoji nekakvo nepisano pravilo da neće otkrivati moj identitet. Ili možda hoće, ako bude u interesu reklame?, ta me misao rastužila, evo iskreno. Dirnulo me sve ovo, ne mogu reći da nije. Ma, grozila sam se kad su pojedinci palile lomače i glasno pozivali na moj linč, tako se tiho ježim i na ovaj. To nije lijepo. I blog nije mjesto za to, po mom mišljenju. Previše sam eksponirana ovdje i neću više izazivati "sudbinu" da me se otkrije. Ne usudim se, jebiga, povlačim se iz blog-žiže. ![]() Znate što je najgore, što sad kad je on suspendiran, pravda će bit zadovoljena (pazite: ne sekiram se da ću mu gospoda roditelji naći drugo adekvatno mjesto!), MVP će raskinuti ugovor s njim, bar se nadam, ali ja ne znam zake se ne osjeća nekakva sreća i zadovoljstvo nakon svega ovoga ovdje na blogu. Meni je, u biti, i dalje ostala jedna mučnina. A ta mučnina nije više samo povezana s činjenicom starohrvatskog dobropoznatog nepotizma. Ne sviđa mi se ovo što je ispalo s Viborom. Znam da je velika reklama za blog.hr, ali ne bih bila sigurna da je dobra. Da prvi put čujem za blog pomislila bih gle ovo, tipu provalili identitet, pa šta je išao koji klinac tamo, koji glupan?!. Mislim da je ovo što se dogodilo s njim trebalo ići nekim sasvim drugim putovima, a ne preko leđa bloga. Blog sam shvatila kao dnevna razmišljanja i događanja anonimnih likova i likica, ne vidim tu nigdje kvalificirane policajce, inspektore, istražitelje, suce, tužitelje, ne želim tu gledati lomače, progone i prognane, iscenirane sudske procese, zatvore i zatvaranja. Blog.hr je napravio jedan presedan, napao je svog vlastitog člana, to me streslo, eto. Možda sam preemotivna, ali jebiga, rekla sam iskreno svoje mišljenje. Moguće, priznajem, da ja to sve preemotivno doživljavam, ali takva sam kakva sam.. Emocije imaju i svoje dobre i svoje loše strane, daju i koštaju puno energije. I žao mi je ovog blesavog Papa Raca, što je ubio svoj blog, mislim da je on u zadnjih mjesec dana bio sam vrh bloghaera po svojim postovima. Ali ne, mora on bit nekontroliran i impulsivan kao da ga PMS-drma. Papa Raco, odlično pišeš, žao mi je da je ovako završilo. Mislim da se, ma, koliko je Vibor bio glupav i pogriješio, blog-vlast je trebala zaštiti jednog od svojih blogera, makar šutnjom, a ne ga pustiti da ga pokopaju i još to uzeti sebi kao dobru reklamu za blog.hr. Eto, to je moje mišljenje, da su pogriješili. To nije svrha bloga, raskrinkavati autore blogova, ovo mislim da je anti-reklama za blog, tužno je to, mislim. Ali dobro i ovo će se zaboraviti, život (i blog) ide dalje. Čekala sam par dana, napravila nekakav odmak od bloga, onak.. da razmislim o svemu.. i evo.. zato ovaj post ovako kasni.. baš mi je žao.. Da završim ovo sve u duhovitom stilu: ne želim ispasti na naslovnici bloghaera i da parafraziram Feral: "Blog u ovom broju ne donosi": - "Poznata zagrebačka pedikirka otkriva tajne noktiju svojih klijentica na blogu: Kosorica ima najgore!" - "Kirurginja XY bolnice imala svoj blog i pisala kako potajice želi kastrirati muškarce na operaciji" - "Susjeda Nine Badrić otkrila njen prljavi veš: bacala je ošišanu kosu preko balkona" - "Skandal: post o Pogoreliću zapravo je pisala supruga Maksima Mrvice kako bi ocrnila poznatog pijanstu!" - "Kćer Ljilje Vokić uzdiže pornografiju na Internetu" ![]() Pusa, idem, ne mogu ovo sad isčitavati, sigurno je sve zbrda-zdola, isprika na tome. Već mi nedostajete.. A. |