Jessica Bolton - odluka

Molim vas SVE da prokomentirate... hvala... =)


ODLUKA

Znala sam da će današnji dan biti drugačiji od svih ostalih u mom životu. Osim što je danas bila maturalna zabava, danas je bio i dan odluke.
Rastegnula sam se u krevetu i jedva ustala iza njega. Željela sam još malo odspavati, ali nisam mogla. Iako je bila subota trebala sam otići u školu. Maturanti su dobili zadatak od ravnatelja škole da urede dvoranu za maturalnu večer.
Na prstima sam se išuljala iz sobe jer nisam željela nikoga probuditi. Bilo je rano jutro i svi su spavali. Sa police u hodniku uzela sam ključeve auta i krenula prema školi.

„ Jess!“ začula sam kako me netko dozive. Nekolko koraka iza mene ugledala sam Matta.
Potrčala sam prema njemu i snažno ga zagrlila.
„ Ajme, Matt...“ rekla sam još uvijek u šoku. „ Znaš li ti koliko te nisam vidjela?“
„ Znam. Koliko je prošlo?“
„ Pa... oko 10 mjeseci.“
Oboje smo se nasmijali.
„ Cure su mi ispričale sve u detalje. Što si radila tamo, kako izgleda škola. Ispričale su mi i za Davida.“
„ A-ha...“ promrmljala sam.
Još neko vrijeme smo šutjeli. Nisam znala što reći. O mom boravku u L.A.-u je sve znao pa nije bilo potrebe sve to ponavljati.
Primjetila sam kako se promijenio od prošlog puta kad sam ga vidjela. Njegova plava kosa postala je, ili se barem meni tako činilo, svijetlija. Zelene oči, kojima sam se uvijek divila na sjaju bile su još lijepše.
„ Ima li išta novo kod tebe?“ upitala sam ga.
Odmahnuo je glavom.
„ Neka djevojka?“
„ Ne. Još uvijek tražim neku dobru, pametnu i lijepu.“
Pogledala sam na sat koji sam nosila na ruci.
„ Matt, žao mi je ali moram ići. Znaš li gdje je Ben?“
„ Ben???“ upitao je sa smješkom.
Nasmijala sam se.
„ Da. Ben.“
Rukom je pokazao prema dvorani. Zahvalila sam mu se i laganim koracima krenula prema školskoj dvorani. Znala sam da kasnim, ali to mi nije bilo važno. Važno je bilo da razgovaram s Benom.

Čim sam ušla ugledala sam veliki natpis iznad plesnog podija.
Pisalo je Generacija 09/10. Oko plesnog podija nalazili su se okrugli stolovi, svaki sa 8 stolica.
Shvatila sam da sam debelo zakasnila. Sve je već bilo složeno.

„ Kasniš!“
Od straha poskočila sam jedino desetak centimetara u dalj.
„ Nisi normalan.“ Povikala sam. „ Baš tebe trebam.“
Ben me blijedo pogledao.
Primila sam ga za ruku.
„ Trebamo razgovarati.“ Započela sam. Nikada u životu se nisam ovako osjećala. Nervoza i strah su me ubijali. Nisam zanal kako da započenem. Nisam znala koje riječi trebam koristiti.
„ Ben....“ opet sam stala. „ Ne znam kako da to kažem..“
Ben se nasmijao.
„ Znam da sam bila užasno loša osoba prema tebi. Ispalo je kao da sam te iskorištavala. Ali to nije istina. Promijenila sam se. I sada više nikada ne bih nekome mogla zabiti nož u leđa, tajiti mu nešto ili ga ostaviti preko telefona.“
Prošla sam rukom kroz kosu.
„ I samo ti želim reći da bih bila presretna ako bi mi učinio uslugu. Zapravo, ne presretna. Najsretnija na svijetu. Jer, ne želim te izgubiti....“
„ Jess...“ Prekinuo me. „ Žao mi je, ali ne mogu biti s tobom.“
Ostala sam u šoku. Polako sam otvorila usta kako bih nešto rekla, ali me Ben ponovo prekinuo.
„ Tek nedavno sam to shvatio. Zaljubljen sam u Cath.“
Nasmijala sam se.
„ U Cath? Pa jesi li joj rekao?“
Odmahnuo je glavom.
„ Čekaj... Tebi to ne smeta?“ Zbunjeno je upitao, „ Pa rekla si da me ne želiš izgubiti.“
„ Nisi mi dao da nastavim. Ne želim te izgubiti kao prijatelja.“
Oboje smo se glasno nasmijali.

Na drugom kraju dvorane ugledala sam Cath i Jane kako postavljaju cvijeće na stol.
Pozdravila sam Bena i zaželjela mu sreću večeras kada će sve reći Cath.
Krenula sam prema curama i pomogla im postaviti cvijeće na ostale stolove. Ispitale su me o razgovoru s Benom. Nisam ništa rekla o tome što mi je Ben priznao, ali sam uočila osmijeh na Cathinom licu čim sam spomenula da je on to mirno prihvatio, bez ljutnje.
Nastavila sam postavljati cvijeće dok su Jane i Cath otišle po vaze za ostale stolove. Ugledala sam ih kako međusobno šapću i gledaju u mene. Nisam znala zašto, ali nije izgledalo kao nešto dobro.

„ Jess, jesi razgovarala s Davidom?“ upitala me Jane.
„ Ne. Nakon što ovo završim idem u hotel Plazu. Rekao mi je onaj dan u učionici da ga tamo mogu naći.“
Jane i Cath su se zakašljale. Poznavajući njih, to nije bilo dobro. Nešto se događalo i to mi se vjerovatno neće svidjeti.
„ Jess...“ započela je Cath., „ Ne mogu joj to reći.“ Nastavila je.
„ Jane?“ pogledala sam u nju. Trebala sam znati što se događa. Zašto ne žele govoriti. Imam li ja veze s tim?
„ David je otišao.“
„ Š-š-t-o?“ mucala sam dok su mi suze polako klizile niz oči.
„ Onaj dan kad si viknula nasred ulice MRZIM TE, David je bio iza nas. Ja sam ga vidjela. Rekla sam ti da idem na WC u restoran preko puta, ali sam zapravo otišla do njega i pokušala mu objasniti da je pogrešno čuo. On je rekao da si mu već rekla da ga mrziš i da zna da se to odnosi na njega. Nisam ga uspjela odgovoriti od odlaska. Poručuje ti da budeš sretna i da ga više nećeš vidjeti.“
Vaza koju sam držala u ruci ispala mi je iz ruke. Nakon glasnog treska i pucanja stakla svi su se okrenuli prema nama. Ravnatelj je smjesta dotrčao do nas i pitao što mi je. Nisam željela odgovoriti. Nisam željela ništa raditi. Željela sam samo nestati sa Zemlje i više se nikada ne vratiti. Osjećala sam se kao da mi je netko mačetom razrezao srce na tisuću komadića, a zatim te komadiće bacio u najdublju rupu na zemlji.
Cath je zamolila ravanatelja da me odvede kući i on je dao svoj pristanak.
Odvela me do mog auta i odvezla me kući.
Kad smo stigle na prilaz nisam imala volju za pozdravom. Izašla sam iz auta i glasno zalupila vratima.
Spotaknula sam se na ulaznim stepenicama. Ustala sam s poda i krenula trčati prema sobi. Nije me bilo briga što sam mogla polomiti noge i ruke. Nije me bilo briga za ništa.
Uletjela sam u sobu i zastala na trenutak.
Na krevetu sam ugledala prekrasnu crvenu haljinu sa velikom mašnom na prednjem djelu. Uzela sam haljinu u ruke i divila se njenoj lijepoti.
„ Lijepa je, zar ne?“
Ugledala sam Dianne iza sebe.
Na tren sam zaboravila sve što se do sada dogodilo. Snažno sam je zagrlila. Bila sam toliko sretna što je uz mene.
„ Isprobaj ju.“ Dodala je.
„ Ti si ju kupila?“
Potvrdno je kimnula glavom i pokazala mi da se odem presvući u kupaonicu.
Haljina mi je stajala kao skrojena za mene. Boja haljine i moja boja kose jednostavno su bili pun pogodak za mene.
Izašla sam iz kupaonice kako bih se pokazala Dianne.
U sobi sam ugledala i Jane i Cath. Sve tri cure ostale su zapanjene.
„ Izgledaš prekrasno.“ Rekla je Jane.
„ Hvala, ali ništa od toga. Ne idem na maturalnu zabavu.“
„ Kako to misliš ne idem na maturalnu zabavu?“
„ Cath, to znači da ne idem.“
Okrenula sam se kako bih krenula prema kupaonici, ali me Dianne primila za ruku.
„ Ostaješ u toj haljini!“
Namignula je Jane i Cath. One su odmah otišle do prozora. Razmaknule su zavjese i rekle mi da dođem do njih.
Približila sam se prozoru i na cesti ispred kuće ugledala veliku bijelu limuzinu.
Vozač je otvorio stražnja vrata i on je izašao van. U crnom odijelu, s onom svojom prelijepom kosom i predivnim očima.
Okrenula sam se prema curama i upitala što David radi ovdje.
Jane je rekla da sjednem na krevet kako bi mi ispričale što se dogodilo.
Sve jt to bio dogovor između Jane i Cath. Onaj dan kad je David čuo da sam rekla mrzim ga, Jane je stvarno otišla za njim i sve mu objasnila. Rekla mu je kako još ništa nije sigurno i da se ne predaje tako lako. David i Jane dogovorili u se da će pozvati Dianne u pomoć. Sve to Jane je ispričala Cath u Zari dok sam ja tražila novu haljinu.
Kad sam im napokon priznala da sam odabrala Davida, otišle su do njega i s njim isplanirale moj odlazak na maturalnu zabavu. Dianne su poslali u kupnju haljine, a da ništa ne bude sumnjivo otišle su u školu kako bi uredile školsku dvoranu. Kad su dobile poruku od Dianne da je haljina spremna, otišle su mi reći da Davida više nema. Znale su da će me to pogoditi i da ću otići kući gdje će me ni manje ni više dočekati moja haljina za maturalnu večer. Dianne je, dok sam oblačila haljinu, poslala poruku Davidu da dođe s limunzinom.
Kada su završile priču, snažno sam ih zagrlila. Znala sam koliko sam sretna jer imam prave prijatelje. Uzela sam crvenu torbicu iz ormara i krenula prema van. Jane, Cath i Dianne će kasnije stići u dvoranu. Čim se spreme. Bar su one tako rekle.

„ Žao mi je što smo te onako prevarili. Ovako je to bilo iznenađenje.“ Rekao je David pružajući mi ruku da izađem iz auta.
„ Uf... veliko iznenađenje.“ Odgovorila sam.
„ Spremna?“
Pogledala sam u školu. Čula se glasna glazba iz dvorane. Već sada se se mogle vidjeti plastične čaše za punč zdrobljene ispred ulaza.
„ Jesam.“ Potvrdno sam kimnula glavom.
Unutra je bilo dosta zagušljivo. Glazba je bila još glasnija. Nisam mogla čuti svoje misli. Svirao je pop, rock, R&B. Svašta. Dvorana je bila puna. Neki su samo sjedili za stolovima, neki su plesali, neki su za šankom pili punč.
„ Jesi za piće?“ upitao me David.
„ Naravno.“
Otišli smo do šanka i David je naručio dva punča.
Ugledala sam Cath u njenoj prelijepoj zeleno-bijelo haljini do koljena, bez naramenica, kako pleše s Benom na sentiš koji je u tom trenutku svirao.
Nasmijala sam se. Bilo mi je drago da su oboje sretni.
David mi je pružio punč i popio jedan gutljaj iz svoje čaše. Odjednom se zagrcnuo.
Upitala sam ga što je, a on je samo pokazao na Dianne koja je uživala u poljubcu .
Krenuo je prema njoj, ali sam ga primila za ruku.
„ Ali on je moja mlađa sestra.“ Opravdao se.
„ Da, koja je punoljetna. Znam Matta, on je pravi dečko za nju. Vjeruj mi. Nije jedan od onih glupana i zbunjola.“
Lagano sam se podigla na prste i poljubila ga.
„ Idemo plesati?“ upitao me.
„ Pa ovo je moja maturalna zabava, naravno da idemo plesati.“ Nasmijala sam se.


Još smo neko vrijeme bili u dvorani, a onda me David odveo van. Na livadi iza škole postavio je jednu deku.
„ Sjedni.“ Rekao je.
Sjela sam pokraj njega i primila ga za ruku.
„ Vidiš onu zvijezdu, desno od mjeseca.“
„ Sjevernjaču?“ upitala sam.
„ To si ti.“
„ Ja?“ zbunjeno sam upitala.
„ Da, ti. Ti si najsjajnija zvijezda u mom životu.“
Ta rečenica me potpuno slomila. Toliko sam se raznježila. Nitko mi nikada nije rekao nešto slično.
David je legao na deku.
„ Ne možeš zamisliti koliko si mi potreban da budem sretna.“ Rekla sam i naslonila se na Davida.
„ I ti meni.“
Poljubio me u čelo.
„ Strah me.“ Dodala sam.
„ Čega?“
„ Da je sve ovo san. I da će uskoro završiti.“
Pogledala sam ga u oči. Taj njegov pogled me odmah smirio. Pogled koji je govorio da me neće ostaviti. Da će biti sa mnom kad god ga zatrebam.
„ Neće. Nikada.“ Rekao je i nastavio, „ Trebalo bi zaustaviti vrijeme.“
„ Slažem se.“
„ Mogao bih se umoriti od tolike ljubavi koje osjećam prema tebi.“
Nasmijala sam se.
„ Nećeš valjda?“
„ Naravno da neću.“ Odgovorio je i još jednom me poljubio. Bilo je tako predivno osjetiti njegove tople usne. Najteže je odvojiti se od njih.
Osjećala sam u sebi potpunu sreću. Sve ono što se priča da osjećaš kad si zaljubljen. Leptiriće u trbuhu, vatromet, sigurnost, i najviše ljubav i toplinu. Sve to pokazalo mi je da je David onaj pravi. Sve to pokazalo je da sam donijela ispravnu, dobru odluku. Zapravo, donijela sam najbolju odluku.



THE END

JANE I CATH


„Što ti-ti-ti..?“ Počela sam mucati.
David mi se približio za jedan korak. Više nisam mogla ni mucati. Osim što nisam mogla ni govoriti, nisam se mogla ni pomaknuti. Noge su jednostavno ostale ukočene. Nisam znala zašto, ali u to vrijeme osjećala sam se i sretnom. Kao neko malo dijete kojem ste kupili novu igračku.
„ Što ja radim tu?“ Ispravio me David sa smješkom na licu.
Potvrdno sam kimnula glavom budući da još uvijek nisam mogla govoriti. Pogledala sam u Jane i Cath i pogledom im dala do znanja da ostave Davida i mene nasamo.
Cure su glasnom vikom istjerale sve učenike i razreda i namignule mi. Dala sam im malen osmijeh i okrenula se prema Davidu.
„ Ljutiš se?“ Nastavio je David.
„ Stvarno ne znam što radiš!“ viknula sam. „ Zašto se poigravaš sa mnom?“
„ Jess, ja...“
„ Šuti... Zvala sam te nakon predstave, nisi se javio. Čekala sam te na aerodromu, nisi došao. Više ti je stalo do glupog filma nego do mene!“ ovog puta glas mi se povisio još više. „Ti si jedan sebičan,umišljeni gad koji misli samo na sebe!!“ nastavila sam.
Ubrzo sam ugledala par glava kako viri kroz vrata. Otrčala sam do njih, viknula na njih i zalupila vratima.
„ Slušaj me ti...“ odjednom sam se zaletjela u Davidovo naručje. Nisam čula kad je stao iza mene.
„ Ja što?“ upitao je.
„ Ti neukusni, samouvjereni, nespretni i de-mode frajeru!“ Odmaknula sam se od njega.
„ Oprostit ću ti samo zato jer si razmaženo derište i ne znaš štp govoriš.“
Ponovo sam se približila kako bih mu opalila šamar, ali me primio za ruku i približio k sebi.
„ Mrzim te.“ Rekla sam.
„ Volim te.“ Odgovorio je.
Privio me još više k sebi. Između naših lica bilo je manje od pola centrimetra prostora.
„ Mrzim te ti mali slatki gade.“
„ Voliš me?“ upitao je.
„ Ne.“ Hladno sam odgovorila iako sam gorjela iznutra.
„ Drhtiš.“ Dodao je.
„ Mislim... opće poznato je da ja nikada nisam, niti ću ikada, niti sada drh...“
Rečenicu nisam mogla završiti jer su se njegove tople usne već bile naslonile na moje.
„ Daj zašuti više.“ Progovorio je David.

Odjednom se začuo glasan tresak.
„ Ovaj...“ Upao je jedan učenik u razred. „ Uopće nisam prisluškivao... Samo sam...“ Pogledom je pretraživao učionicu. „ Tražio... Knjigu iz... biologije...“ Napokon je završio rečenicu i krenuo prema svojoj klupi te uzeo knjigu u ruke.
„ Ovaj, Paul?“ Zaustila sam. „To je knjiga iz zemljopisa.“
„ Aaaa...“ Spustio je pogled prema knjizi. „Ja sam dislektičan. Hvala.“
Zamjenio je knjige i krenuo prema vratima.
„ Paul? Pazi...“ Pokušala sam ga upozoriti ali uzalud. Čuo se još jedan glasan tresak.
„ Vrata.“ Nastavila sam.
Paul se brzo ustao i promrmljao nešto kao dobro sam te izašao iz učionice.
David i ja smo se nasmijali.
„ Gdje smo ono stali?“ Zapitao je David. „ Aha.. dugujem ti objašnjenje...“
„ Bolje ti je da je dobro...“ Rekla sam i sjela na stolicu nasuprot Davida i slušala njegovo objašnjenje.


Kad sam napokon stigla kući, bacila sam torbu u jedan kut sobe i zavalila se u krevet. Trebala sam razmisliti o svemu što se danas dogodilo. U glavi su mi se vrtjele slike iz učionice. Slika svađe, slika poljubca, čak i Davidovo objašnjenje. Kako on tvrdi, njemu je Alyson rekla da ja nisam ni planirala doći na krov onaj dan. Mogla sam si i misliti da je Alyson bila sposobna učiniti tako nešto. David se od tada pa na dalje držao dogovora. Bez poziva i bez viđenja. Prije mog odlaska, dok sam bila na aerodromu, zamolio je Johna da laže o tome gdje se on nalazi. Nije snimao film u San Franciscu. Nije niti bio tamo. David jednostavno nije želio doći. Nije mogao. Nije mogao gledati moj odlazak, no kad je napokon skupio hrabrost i odlučio odustati od dogovora, došao je na aerodrom. No, jedina osoba na koju je naišao bila je Dianne. Ona više nije željela šutjeti pa mu je ispričala stvarni razlog zbog kojeg nisam mogla doći na dogovoreno mjesto. David je tada shvatio svoju veliku grešku i sjeo na prvi avion za New York.
Nisam bila sigurna trebam li vjerovati u to ili ne. Predosjećaj, koji me nikada do sada nije prevario, govorio mi je kako je sve to istina. Uzela sam daljenski upravljač za liniju u ruke i upalila pjesme RBD grupe. Jedna pjesma me podsjetila na to kako sam netom prije Davidova dolaska bila sigurna u vezu s Benom. Ali ne i sad. David se nije smio vratiti, kao ni moji osjećaji prema njemu.

Velika, jaka svjetlost pobudila me iz sna. Otvorila sam oči i ugledala mamu koja je upravo raširila zavjese. Poželjela sam joj dobro jutro i krenula prema kupaonici kako bih se spremila za današnji shopping. Sutra se održavala maturalna zabava, a ja još uvijek nisam imala haljinu.
Sišla sam u blagavaonicu i pojela jedno pecivo. Tata me upitao zbog čega ne mogu jesti, a ja sam samo odmahnula rukom i rekla mu kako sam previše uzbuđena zbog maturalne zabave.
Uskoro sam začula automobil na prilazu. Poljubila sam mamu i tatu u obraz i istrčala iz kuće.


„ Još ne shvaća...“ započela je Jane dok smo laganim koracima hodale ispred izloga sa svečanim haljinama.
„ Slažem se.“ Dodala je Cath.
„ Ne shvaćam što???“ zbunjeno sam upitala.
„ Pa da si zaljubljena.“ Nastavila je Cath.
„ Pa znam da jesam.“
„ Ali u dvojicu.“
„ Jane, nisam zaljubljena u dvojicu...“
Jane i Cath su me pogledale i zakolutale očima.
„ NISAM!“ viknula sam toliko jako da su se svi ljudi na cesti okrenuli prema nama. Tek tada sam vidjela koliko ljudi ima na ulicama New Yorka rano ujutro.
„ Nisam.“ Ovog puta sam šapnula.
„ Ajmo ovako...“ rekla je Cath. „ Ben.“
„ Hmm....“ zaustila sam. „ Volim ga, osjećam se sretnom uz njega, sigurno, žudim za njegovim zagrljajem.“
„ Ok! Ok! Shvatile smo.“ Nastavila je Jane. „ Ohladi malo. Vruća si, honey.“
Cath se glasno nasmijala.
„ David.“ Dodala je Jane.
„ Pa.. volim ga, osjećam se sretnom, sigurnom, drhtim, a njegove usne...“ zastala sam na tren.
„ Što je?“ zabrinuto je upitala Jane.
„ Vidjela si haljinu?“
„ Ne, Cath. Ludice.“ Nasmijala sam se. Iako sam za svaki slučaj skrenula pogled prema izlogu. No ništa. Samo neke babske haljine.
„ Ja ih stvarno volim obojicu. Podjednako.“ Nastavila sam.
„ Sad moraš odabrati?“ dodala je Cath.
„ S kojim ću biti...“
Cath i Jane su kimnule glavom.

Cijelim putem sam razmišljala o svakome. Čega god bi se sjetila ustanovili bi da to osjećam prema obojici.
Cath je spomenula čak i jednog učenika iz razreda. Daryla. S onim velikim okruglim naočalama i aparatićem za zube.
„ MRZIM GA!“ viknula sam.
Jane se okrenula iza nas i odmahnula rukom. Upitala sam je što je bilo te se okrenula kako bih pogledala s kim priča, ali nisam nikoga vidjela. Jane je rekla da mora na WC u restoran preko puta i da je čekamo u Zari.
U Zari sam isprobala bar 20-tak haljina, no nisam našla niti jednu koja mi se sviđa. Uskoro nam se pridružila i Jane. Otišla je do Cath i nešto joj šapnula na uho dok sam birala novu haljinu.
„Gle...“ započela je Cath pregledavajući sve moguće haljine. „Iako se čini da voliš obojicu, to zapravo nije tako. Reci joj, Jane.“
„ Tako je. Jedan od te dvojice je onaj pravi,pravcati. Onaj bez kojeg ne možeš disati i kraj kojeg ne nalaziš riječi za govor.“
„ A drugi?“ upitala sam isprobavajući novu haljinu.
„ A drugi je onaj kraj kojeg se osjećaš dobro, sretno i možda pucaju koje iskrice, ali ništa više. Taj drugi ti je samo pravi prijatelj u kojeg imaš puno povjerenja.“ Nastavila je Cath zakopčavajući mi haljinu.
Pogledala sam se u ogledalo. Još jedan neuspjeh. Što god bih obukla, nije mi se sviđalo. Nije bilo ono posebno.
„ Koji je koji?“ upitala sam nakon poduže tišine.
„ To ne znamo mi. To znaš samo ti.“
„ Ali Jane...“
„ Ništa Jane! Nastaviš li ovako ostat ćeš bez obojice!“
Vratila sam haljinu na vješalicu i otrčala van iz dućana.
Nisam više mogla slušati o ljubavi, o Benu, o Davidu. Nisam gledala kuda trčim. Samo sam željela stići na neko mjesto gdje ću biti sama. Zbog trčanja sudarila sam se s nekoliko ljudi. Ispričala bih se i nastavila dalje.
Sjela sam na klupici u Central Parku i stavila slušalice na uši. Glazba bi mi uvijek pomogla. Stisnula sam tipku Play. Počela je svirati pjesma I decide od Lindsay Lohan. Slušala sam tekst pjesme i pokušavala otkriti tko je onaj pravi, a tko je samo prijatelj.
Odjednom sam osjetila nečiju ruku na ramenu.
„ Jesi dobro?“ Upitala je Jane.
Kimnula sam glavom.
„ Nisam te željela rasplakati. Stvarno.“ Nastavila je.
„ Znam, Jane. Oprosti, ali nije mi lako. Čeka me velika odluka. Odluka koja će mi promjeniti život. Bilo da odaberem Bena, bilo da odaberem Davida.“
„ I... Jesi li odlučila?“ Cath se odjednom pojavila kraj mene.
Ponovo sam potvrdno kimnula glavom.
Cure su me ozbiljno pogledale i očekivale moj odgovor.
Duboko sam udahnula i zaustila.
„ Odabrala sam...“

hehe... Napokon se ja sjetila i napisati novo poglavlje zahvaljujući jednoj Sari... Gracias,bb... Pa... ostavljam vas da uživate... nisam pisala pogalvlje od 8.09. uuuu... heeh... ja odoh obić druge blogove pa se čitamo... byeeee

POVRATAK


„ Ne mogu vjerovati da odlaziš.“ Rekla je Dianne dok smo sjedile u čekaonici i čekale moj let.
„ Ni ja.“ Dodala je Kelly. „ Zahvaljujući tebi, više nisam ona sramežljiva osoba koju si upoznala na hodniku. Pričam sa svima, sa svima se družim.“
Nasmješila sam se. Bilo mi je drago da su obje postale bolje osobe. Nisam mislila da bih ikoga mogla promijeniti. Bilo mi je toliko žao što ih napuštam, ali dogovorile smo se da ćemo se sigurno jednog dana ponovo vidjeti. Obećale su doći na moju premijeru, ako je ikada bude bilo.
Pogledom sam prešla po čekaonici tražeći Davida. Nisam ga vidjela. Iako se on drži dogovora, ljutim se na njega. Znam da ne bih trebala jer poštuje svoju riječ, ali bilo mi je zbilja teško otići, a da ga ne vidim zadnji put. Da ga po zadnji put zaglim i osjetim toplinu njegovog tijela.
Upitala sam Johna zna li možda gdje je. Odgovorio je da je David trenutno na snimanju u San Franciscu.
Suza mi je krenula niz obraz. To je bilo to. Više ga nikada neću vidjeti i to me hrvalo iznutra.
„ Zar plačeš zbog Davida?“ upitao me John šetajući lijevo-desno.
„ Ne.“ Odmahnula sam glavom i obrisala suzu. „Prašina. Nešto mi je upalo u oko.“ Dodala sam.
John me pogledao ozbiljna lica.
„ Stvarno.“ Potvrdila sam.

Uskoro sam preko zvučnika začula kako je vrijeme da uđem u svoj avion. Još jednom sam zagrlila cure i Johna, pozdravila se s njima i krenula prema terminalu. Nakon što mi je stjuardesa pogledala kartu i rukom pokazala da mogu proći, okrenula sam se prema čekaonici u nadi da ću vidjeti Davida. No nije ga bilo. Pognula sam glavu i pogledala na kartu. New York. Na tren mi se vratio smješak na lice. Mogla sam samo zamisliti reakciju Jane i Cath kad me dočekaju u New Yorškoj zračnoj luci. Stavila sam kofere na pokretnu traku kako bi ih smjestili u avion i napokon krenula prema avionu. Avionu koji me vodi kući.

***

Vratila sam se, nakon 10 mjeseci neposredno prije maturalne zabave. Dok sam iz aviona promatrala kako se približavamo zračnoj luci osjećala sam se kao da ni nisam otišla. Sve je ostalo isto.
Nosila sam dosta stvari natrag. Uvijek sam putovala s puno stvari. Obje smo tako putovale, mama i ja. Jedine u obitelji kojima je bilo potrebno više od dva kofera. Ona je obožavateljica knjiga. Bez njih ne može. Samo jedan kofer bio bi do pola ispunjen različitim knjigama. Malim, velikim, debelim, tankim.
Avion je polako usporavao i spuštao se na zemlju. Otkopčala sam pojas i čekala znak stjuardese da izađem van.


Cure su počele vrištati čim su me vidjele. Potrčala sam prema njima i snažno ih zagrlila. Bilo mi je tako čudno ponovo ih gledati.
Ugledala sam roditelje kako se smiju. Ni sami ne znaju koliko su mi nedostajali. Poljubila sam ih u obraz, zatvorila oči i dala im najsnažniji zagrljaj koji sam ikome mogla dati.
Kad sam ih napokon pustila, pogled mi je odlutao na desnu stranu. Stranu na kojoj je stajao Ben. Onako savršen sa svojim prelijepim očima i osmjehom koji jednostvano obara s nogu.
Šapnula sam tati da se odmah vraćam i laganim koracima krenula prema Benu. Srce mi je toliko jako lupalo od uzbuđenja da se nisam obazirala na sve ljude koji su se sudarali sa mnom jer sam hodala u suprotnom smjeru. Kad sam napokon došla do Bena, poklonila sam mu veliki osmjeh i snažno ga zagrlila. Čim me obglio rukama osjetila sam toplinu, nježnost.
„ Što radiš ovdje?“ upitala sam zbunjenim glasom.
„ Zar ti nije drago?“
„ Ne pričaj gluposti. Znaš da je.“ Ponovo sam ga zagrlila.
„ Jess, osjećaš li još nešto prema meni?“ odmaknuo me od sebe.
„ Kakve veze to ima?“
„ Drhtiš dok te grlim.“
Ugrizla sam usnu. Ni sama nisam mogla vjerovati kad sam shvatila da govori istinu. Bio je 6 mjesec. Nije bilo šanse da drhtim zbog hladnoće jer je sunce peklo kao ludo. Nisam znala bih li trebala mu priznati da postoji još onaj mali postotak koji je žarko želio biti ponovo s njim. Ponovo osjetiti toplinu njegova tijela, sočnost njegovih usana.
Zaustila sam kako bih mu odgovorila na njegovo pitanje, ali sam začula kako me tata doziva.
„ Idi.“ Rekao je Ben, „Znaš njega. Razgovart ćemo sutra u školi.“
„ Ali ja...“
„ Ššš.“ Stavio je prst na moje usne. „ Vidimo se sutra.“
Slegnula sam ramenima jer nisam imala pojma o čemu on govori.
Odjednom sam ugledala ruku ispred mojih očiju koja se micala liijevo desno.
„ Halooo!“
Trznula sam se kad sam ugledala Jane kraj sebe.
„ Jesi li ti svjesna da je on otišao? Pa kamo do vraga gledaš onda?“ nastavila je.
„ Mo-olim?“ zamucala sam.
„ Uzalud.“ Dodala je Cath. „ Još je zaljubljena.“
„ MOLIM????“ viknula sam.
Osjetila sam sve poglede u zračnoj luci kako gledaju u mene. Pokrila sam usta rukom i neko vrijeme gledala u pod.
„ Nisam zaljubljena.“ Rekla sam tihim glasom.
„ A ne!“ Javila se Jane. „Osim što drhtiš kad ga vidiš, osim što ti se u očima pojavi sjaj kad ga gledaš, osim što buljiš u njega, iako je otišao. Ne, nisi zaljubljena.“
Prekrižila sam ruke na prsima i okrenula se na drugu stranu. Ugledala sam mamu kako mi daje znak da oni odlaze na parkiralište.
Još sam neko vrijeme raspravljala sa curama o mojoj navodnoj zaljubljenošću, iako sam znala da imaju pravo. Nisam znala koji je razlog, ali nisam im željela priznati. Imala sam osjećaj da će se smijati, naslađivati i namjerno me izazivati. Umjesto istine, objašnjavala sam im kako je to bila privremena zainteresiranost koja se vratila, no nisu povjerovale.


„ Nešto si šutljiva večeras?“ rekla je mama dok mi je dodavala kruh.
„ Mama...“ upitala sam mažući Nutellu na kruh, „Mogu li sutra u školu?
Brat i sestra su se zagrcnuli i počeli kašljati kao ludi.
„ Ti bi u školu nakon što si je završila?“ rekao je Mike, još uvijek u šoku.
„ A-ha.“ Kimnula sam glavom. „ Neće me pitati ni ništa slično, samo želim tamo biti sa starim društvom.“
„ Razgovarat ću sutra s ravnateljem.“ Dodao je tata.
Ustala sam sa stolice i poljubila ga u obraz. Brzinom svjetlosti otrčala sam na kat u svoju sobu kako bih javila Jane i Cath da dođu po mene.


Bilo je predivno naspavati se u dobrom, starom krevetu. Protegnula sam ruke i protrljala oči te se otišla spremiti za izlazak. Savršeno mi je odgovaralo što moj razred nije imao prva tri sata zbog bolesti profesora. Inače bih to iskoristila za produljenje sna, ali ne i ovoga puta. Jane, Cath i ja dogovorile smo se da ćemo te slobodne sate provesti u shoppingu. Ipak, za dva dana je maturalna zabava, a ja još uvijek nisam imala haljinu.
Oprala sam zube, obukla traperice i majcu bez rukava te istrčala van na prilaz čekajući cure da me pokupe.

„Hmm... NE!“ pucketnula je prstima Cath. „Ta mašna izgleda kao Frankestain sa velikim crnim ušima. A haljina, preduga je, honey.“
Prišla sam ogledalu i pogledala u crnu haljinu do koljena sa velikom mašnom ispod prsa.
„ Imaš pravo.“ Dodala sam. „Treba mi haljina za maturalnu, ne za sprovod.“
Isprobala sam još par haljina, ali Jane i Cath bi uvijek našle neku manu.
Odustale smo od traženja i shopping prebacile na sutra.

„I..?“ započela je Jane razgovor u autu. „Hoćeš li reći Benu da ga još uvijek voliš?“
„ Ne mogu mu to reći Jane, ispala bih glupa.“
„ To smo odavno shvatili, ne brini, neće biti razlike.“ Dodala je Cath.
Pogledala sam je oštrim ošrim, ljutim pogledom.
„ Štooo?“ Cath je zakolutala očima.
„ Ne slušaj ju.“ Nastavila je Jane. „Što točno osjećaš prema Benu?“
Duboko sam udahnula.
„ Ne znam točno. Znam jedino da sam sretnija kad je kraj mene, da zadrthim kad me zagrli, da ostanem bez riječi kad me pogleda, da umirem za njegvim poljubcima, ali ništa ozbiljno.“
Cure su prasnule u smijeh.
Uhvatila sam se za glavu. Znala sam da će se to dogoditi. Nisam razumijela zašto sam im išla uopće to pričati. Mogla sam jednostavno šutjeti i gledati kroz prozor u prekrasno plavo nebo bez oblačaka. Sa jatom ptica koje lete u obliku slova „V“.
„ A David?“ upitala je Cath.
Smijeh je prestao. Lica su nam postala ozbiljna.
„ To je završeno. Bilo je nešto najljpše što sam ikad doživjela, ali budimo realni. Ja ga više nikad neću vidjeti. A ako njega nema, osjećaji se neće vratiti. Dok Ben, on je stalno uz mene, ne napušta me zobg nekog glupog filma.“ Glas mi se odjednom povisio i zvučao je više ljutito nego ozbiljno. „Osjećaji prema njemu su se promijenili. Na bolje. Jači su nego prije. Toliko žudim za njegovim zagrljajem, njegovim poljucem, njegovim toplim usnama.“
„ Pa zašto mu to ne kažeš?“ Upitala je Cath.
„ Zaslužujete drugu šansu.“ Dodala je Jane.
Auto se polako zaustavljao. Cath je skrtenula na parkiralište i zauzela posljednje slobodno mjesto.
„ Imate pravo.“ Rekla sam izlazeći iz auta. „Volim ga i želim biti s njim. Davida više nema i osjećaji prema njemu ne mogu se vratiti ako ga ne vidim više od godine dana.“
„ Ako se vrati?“
„ Ne, Cath. Snima film. To mu je važnije od mene. Dokazao mi je to kod odlaska. Nije bio u zračnoj luci da se oprostimo. To nešto govori.“
„ Znači, biraš Bena?“ upitala je Jane.
Kimnula sam glavom.
„ Reći ću mu nakon sata matematike.“
Sve tri smo se nasmijale i krenule prema učionici.

Čim sam ušla u školu, osjećala sam se čudno. Sve se činilo nekako veće, nekako šire. Gomila učenika se žurila hodnikom. Buka zatvaranja ormarića širila se hodnikom brzinom svjetlosti. Pozdravila sam nekoliko prijatelja i svima ukratko ispričala veliko iskustvo koje sam doživjela u L.A-u.
Zvonilo je za početak novog sata , pa sam požurila do svoje stare matematičke učionice.
Ušavši u razred, ugledala sam kako su svi okupljeni oko moga stola.
Prišla sam bliže i upitala ih što žele. Na početku sam mislila kako žele čuti sve detalje iz Los Angelesa, ali sam pogriješila.
Cath je pokazala na bijelu kuvertu koja je bila na mom stolu.
Upitala sam tko je stavio to na moj stol, ali svi su slegnuli ramenima i odgovorili kako je to bilo prije nego li su oni stigli.
Uzela sam kuvertu u ruke i otvorila je. Unutra je bio bijeli papir. Na nagovor ostalih, izvukla sam ga van i počela čitati. Nisam mogla vjerovati što piše. Suze su mi krenule niz lice. Cath je uzela papir u ruke i počela čitati sadržaj na glas:

Ne nedostaje mi tvoj osmjeh
Jer ga čuvam u sjećanju.
Ne nedostaju mi tvoje oči
Jer ih sanjam.
Ne nedostaju mi tvoji poljubci
Jer ih osjećam.
Ali nedostaješ mi ti
Jer te volim.

„Ovo je nešto naljepše što sam ikad pročitala. Zar je Ben poslušao moj savjet?“
„ Ti si mu rekla da napiše pjesmu?“ Pogledala sam u Jane.
„ Zašto?“ Upitala je Cath.
„ Isuse..“ prozborila je Jane. „Pa da ju ponovo osvoji.“
„ Ima još nešto unutra!“ viknula je cura iz razreda.
Ponovo sam otvorila kuvertu i iz nje izvadila lančič s košaricom od bijelog zlata s dijamantom u sredini.
Osjetila sam nečiju ruku na mom ramenu. Ustala sam se sa stolice i polako okrenula.
„ Davide???“