Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/annie-odluka

Marketing

XXII. Poglavlje

JANE I CATH


„Što ti-ti-ti..?“ Počela sam mucati.
David mi se približio za jedan korak. Više nisam mogla ni mucati. Osim što nisam mogla ni govoriti, nisam se mogla ni pomaknuti. Noge su jednostavno ostale ukočene. Nisam znala zašto, ali u to vrijeme osjećala sam se i sretnom. Kao neko malo dijete kojem ste kupili novu igračku.
„ Što ja radim tu?“ Ispravio me David sa smješkom na licu.
Potvrdno sam kimnula glavom budući da još uvijek nisam mogla govoriti. Pogledala sam u Jane i Cath i pogledom im dala do znanja da ostave Davida i mene nasamo.
Cure su glasnom vikom istjerale sve učenike i razreda i namignule mi. Dala sam im malen osmijeh i okrenula se prema Davidu.
„ Ljutiš se?“ Nastavio je David.
„ Stvarno ne znam što radiš!“ viknula sam. „ Zašto se poigravaš sa mnom?“
„ Jess, ja...“
„ Šuti... Zvala sam te nakon predstave, nisi se javio. Čekala sam te na aerodromu, nisi došao. Više ti je stalo do glupog filma nego do mene!“ ovog puta glas mi se povisio još više. „Ti si jedan sebičan,umišljeni gad koji misli samo na sebe!!“ nastavila sam.
Ubrzo sam ugledala par glava kako viri kroz vrata. Otrčala sam do njih, viknula na njih i zalupila vratima.
„ Slušaj me ti...“ odjednom sam se zaletjela u Davidovo naručje. Nisam čula kad je stao iza mene.
„ Ja što?“ upitao je.
„ Ti neukusni, samouvjereni, nespretni i de-mode frajeru!“ Odmaknula sam se od njega.
„ Oprostit ću ti samo zato jer si razmaženo derište i ne znaš štp govoriš.“
Ponovo sam se približila kako bih mu opalila šamar, ali me primio za ruku i približio k sebi.
„ Mrzim te.“ Rekla sam.
„ Volim te.“ Odgovorio je.
Privio me još više k sebi. Između naših lica bilo je manje od pola centrimetra prostora.
„ Mrzim te ti mali slatki gade.“
„ Voliš me?“ upitao je.
„ Ne.“ Hladno sam odgovorila iako sam gorjela iznutra.
„ Drhtiš.“ Dodao je.
„ Mislim... opće poznato je da ja nikada nisam, niti ću ikada, niti sada drh...“
Rečenicu nisam mogla završiti jer su se njegove tople usne već bile naslonile na moje.
„ Daj zašuti više.“ Progovorio je David.

Odjednom se začuo glasan tresak.
„ Ovaj...“ Upao je jedan učenik u razred. „ Uopće nisam prisluškivao... Samo sam...“ Pogledom je pretraživao učionicu. „ Tražio... Knjigu iz... biologije...“ Napokon je završio rečenicu i krenuo prema svojoj klupi te uzeo knjigu u ruke.
„ Ovaj, Paul?“ Zaustila sam. „To je knjiga iz zemljopisa.“
„ Aaaa...“ Spustio je pogled prema knjizi. „Ja sam dislektičan. Hvala.“
Zamjenio je knjige i krenuo prema vratima.
„ Paul? Pazi...“ Pokušala sam ga upozoriti ali uzalud. Čuo se još jedan glasan tresak.
„ Vrata.“ Nastavila sam.
Paul se brzo ustao i promrmljao nešto kao dobro sam te izašao iz učionice.
David i ja smo se nasmijali.
„ Gdje smo ono stali?“ Zapitao je David. „ Aha.. dugujem ti objašnjenje...“
„ Bolje ti je da je dobro...“ Rekla sam i sjela na stolicu nasuprot Davida i slušala njegovo objašnjenje.


Kad sam napokon stigla kući, bacila sam torbu u jedan kut sobe i zavalila se u krevet. Trebala sam razmisliti o svemu što se danas dogodilo. U glavi su mi se vrtjele slike iz učionice. Slika svađe, slika poljubca, čak i Davidovo objašnjenje. Kako on tvrdi, njemu je Alyson rekla da ja nisam ni planirala doći na krov onaj dan. Mogla sam si i misliti da je Alyson bila sposobna učiniti tako nešto. David se od tada pa na dalje držao dogovora. Bez poziva i bez viđenja. Prije mog odlaska, dok sam bila na aerodromu, zamolio je Johna da laže o tome gdje se on nalazi. Nije snimao film u San Franciscu. Nije niti bio tamo. David jednostavno nije želio doći. Nije mogao. Nije mogao gledati moj odlazak, no kad je napokon skupio hrabrost i odlučio odustati od dogovora, došao je na aerodrom. No, jedina osoba na koju je naišao bila je Dianne. Ona više nije željela šutjeti pa mu je ispričala stvarni razlog zbog kojeg nisam mogla doći na dogovoreno mjesto. David je tada shvatio svoju veliku grešku i sjeo na prvi avion za New York.
Nisam bila sigurna trebam li vjerovati u to ili ne. Predosjećaj, koji me nikada do sada nije prevario, govorio mi je kako je sve to istina. Uzela sam daljenski upravljač za liniju u ruke i upalila pjesme RBD grupe. Jedna pjesma me podsjetila na to kako sam netom prije Davidova dolaska bila sigurna u vezu s Benom. Ali ne i sad. David se nije smio vratiti, kao ni moji osjećaji prema njemu.

Velika, jaka svjetlost pobudila me iz sna. Otvorila sam oči i ugledala mamu koja je upravo raširila zavjese. Poželjela sam joj dobro jutro i krenula prema kupaonici kako bih se spremila za današnji shopping. Sutra se održavala maturalna zabava, a ja još uvijek nisam imala haljinu.
Sišla sam u blagavaonicu i pojela jedno pecivo. Tata me upitao zbog čega ne mogu jesti, a ja sam samo odmahnula rukom i rekla mu kako sam previše uzbuđena zbog maturalne zabave.
Uskoro sam začula automobil na prilazu. Poljubila sam mamu i tatu u obraz i istrčala iz kuće.


„ Još ne shvaća...“ započela je Jane dok smo laganim koracima hodale ispred izloga sa svečanim haljinama.
„ Slažem se.“ Dodala je Cath.
„ Ne shvaćam što???“ zbunjeno sam upitala.
„ Pa da si zaljubljena.“ Nastavila je Cath.
„ Pa znam da jesam.“
„ Ali u dvojicu.“
„ Jane, nisam zaljubljena u dvojicu...“
Jane i Cath su me pogledale i zakolutale očima.
„ NISAM!“ viknula sam toliko jako da su se svi ljudi na cesti okrenuli prema nama. Tek tada sam vidjela koliko ljudi ima na ulicama New Yorka rano ujutro.
„ Nisam.“ Ovog puta sam šapnula.
„ Ajmo ovako...“ rekla je Cath. „ Ben.“
„ Hmm....“ zaustila sam. „ Volim ga, osjećam se sretnom uz njega, sigurno, žudim za njegovim zagrljajem.“
„ Ok! Ok! Shvatile smo.“ Nastavila je Jane. „ Ohladi malo. Vruća si, honey.“
Cath se glasno nasmijala.
„ David.“ Dodala je Jane.
„ Pa.. volim ga, osjećam se sretnom, sigurnom, drhtim, a njegove usne...“ zastala sam na tren.
„ Što je?“ zabrinuto je upitala Jane.
„ Vidjela si haljinu?“
„ Ne, Cath. Ludice.“ Nasmijala sam se. Iako sam za svaki slučaj skrenula pogled prema izlogu. No ništa. Samo neke babske haljine.
„ Ja ih stvarno volim obojicu. Podjednako.“ Nastavila sam.
„ Sad moraš odabrati?“ dodala je Cath.
„ S kojim ću biti...“
Cath i Jane su kimnule glavom.

Cijelim putem sam razmišljala o svakome. Čega god bi se sjetila ustanovili bi da to osjećam prema obojici.
Cath je spomenula čak i jednog učenika iz razreda. Daryla. S onim velikim okruglim naočalama i aparatićem za zube.
„ MRZIM GA!“ viknula sam.
Jane se okrenula iza nas i odmahnula rukom. Upitala sam je što je bilo te se okrenula kako bih pogledala s kim priča, ali nisam nikoga vidjela. Jane je rekla da mora na WC u restoran preko puta i da je čekamo u Zari.
U Zari sam isprobala bar 20-tak haljina, no nisam našla niti jednu koja mi se sviđa. Uskoro nam se pridružila i Jane. Otišla je do Cath i nešto joj šapnula na uho dok sam birala novu haljinu.
„Gle...“ započela je Cath pregledavajući sve moguće haljine. „Iako se čini da voliš obojicu, to zapravo nije tako. Reci joj, Jane.“
„ Tako je. Jedan od te dvojice je onaj pravi,pravcati. Onaj bez kojeg ne možeš disati i kraj kojeg ne nalaziš riječi za govor.“
„ A drugi?“ upitala sam isprobavajući novu haljinu.
„ A drugi je onaj kraj kojeg se osjećaš dobro, sretno i možda pucaju koje iskrice, ali ništa više. Taj drugi ti je samo pravi prijatelj u kojeg imaš puno povjerenja.“ Nastavila je Cath zakopčavajući mi haljinu.
Pogledala sam se u ogledalo. Još jedan neuspjeh. Što god bih obukla, nije mi se sviđalo. Nije bilo ono posebno.
„ Koji je koji?“ upitala sam nakon poduže tišine.
„ To ne znamo mi. To znaš samo ti.“
„ Ali Jane...“
„ Ništa Jane! Nastaviš li ovako ostat ćeš bez obojice!“
Vratila sam haljinu na vješalicu i otrčala van iz dućana.
Nisam više mogla slušati o ljubavi, o Benu, o Davidu. Nisam gledala kuda trčim. Samo sam željela stići na neko mjesto gdje ću biti sama. Zbog trčanja sudarila sam se s nekoliko ljudi. Ispričala bih se i nastavila dalje.
Sjela sam na klupici u Central Parku i stavila slušalice na uši. Glazba bi mi uvijek pomogla. Stisnula sam tipku Play. Počela je svirati pjesma I decide od Lindsay Lohan. Slušala sam tekst pjesme i pokušavala otkriti tko je onaj pravi, a tko je samo prijatelj.
Odjednom sam osjetila nečiju ruku na ramenu.
„ Jesi dobro?“ Upitala je Jane.
Kimnula sam glavom.
„ Nisam te željela rasplakati. Stvarno.“ Nastavila je.
„ Znam, Jane. Oprosti, ali nije mi lako. Čeka me velika odluka. Odluka koja će mi promjeniti život. Bilo da odaberem Bena, bilo da odaberem Davida.“
„ I... Jesi li odlučila?“ Cath se odjednom pojavila kraj mene.
Ponovo sam potvrdno kimnula glavom.
Cure su me ozbiljno pogledale i očekivale moj odgovor.
Duboko sam udahnula i zaustila.
„ Odabrala sam...“


Post je objavljen 11.11.2009. u 09:47 sati.