hehe... Napokon se ja sjetila i napisati novo poglavlje zahvaljujući jednoj Sari... Gracias,bb... Pa... ostavljam vas da uživate... nisam pisala pogalvlje od 8.09. uuuu... heeh... ja odoh obić druge blogove pa se čitamo... byeeee
POVRATAK
„ Ne mogu vjerovati da odlaziš.“ Rekla je Dianne dok smo sjedile u čekaonici i čekale moj let.
„ Ni ja.“ Dodala je Kelly. „ Zahvaljujući tebi, više nisam ona sramežljiva osoba koju si upoznala na hodniku. Pričam sa svima, sa svima se družim.“
Nasmješila sam se. Bilo mi je drago da su obje postale bolje osobe. Nisam mislila da bih ikoga mogla promijeniti. Bilo mi je toliko žao što ih napuštam, ali dogovorile smo se da ćemo se sigurno jednog dana ponovo vidjeti. Obećale su doći na moju premijeru, ako je ikada bude bilo.
Pogledom sam prešla po čekaonici tražeći Davida. Nisam ga vidjela. Iako se on drži dogovora, ljutim se na njega. Znam da ne bih trebala jer poštuje svoju riječ, ali bilo mi je zbilja teško otići, a da ga ne vidim zadnji put. Da ga po zadnji put zaglim i osjetim toplinu njegovog tijela.
Upitala sam Johna zna li možda gdje je. Odgovorio je da je David trenutno na snimanju u San Franciscu.
Suza mi je krenula niz obraz. To je bilo to. Više ga nikada neću vidjeti i to me hrvalo iznutra.
„ Zar plačeš zbog Davida?“ upitao me John šetajući lijevo-desno.
„ Ne.“ Odmahnula sam glavom i obrisala suzu. „Prašina. Nešto mi je upalo u oko.“ Dodala sam.
John me pogledao ozbiljna lica.
„ Stvarno.“ Potvrdila sam.
Uskoro sam preko zvučnika začula kako je vrijeme da uđem u svoj avion. Još jednom sam zagrlila cure i Johna, pozdravila se s njima i krenula prema terminalu. Nakon što mi je stjuardesa pogledala kartu i rukom pokazala da mogu proći, okrenula sam se prema čekaonici u nadi da ću vidjeti Davida. No nije ga bilo. Pognula sam glavu i pogledala na kartu. New York. Na tren mi se vratio smješak na lice. Mogla sam samo zamisliti reakciju Jane i Cath kad me dočekaju u New Yorškoj zračnoj luci. Stavila sam kofere na pokretnu traku kako bi ih smjestili u avion i napokon krenula prema avionu. Avionu koji me vodi kući.
***
Vratila sam se, nakon 10 mjeseci neposredno prije maturalne zabave. Dok sam iz aviona promatrala kako se približavamo zračnoj luci osjećala sam se kao da ni nisam otišla. Sve je ostalo isto.
Nosila sam dosta stvari natrag. Uvijek sam putovala s puno stvari. Obje smo tako putovale, mama i ja. Jedine u obitelji kojima je bilo potrebno više od dva kofera. Ona je obožavateljica knjiga. Bez njih ne može. Samo jedan kofer bio bi do pola ispunjen različitim knjigama. Malim, velikim, debelim, tankim.
Avion je polako usporavao i spuštao se na zemlju. Otkopčala sam pojas i čekala znak stjuardese da izađem van.
Cure su počele vrištati čim su me vidjele. Potrčala sam prema njima i snažno ih zagrlila. Bilo mi je tako čudno ponovo ih gledati.
Ugledala sam roditelje kako se smiju. Ni sami ne znaju koliko su mi nedostajali. Poljubila sam ih u obraz, zatvorila oči i dala im najsnažniji zagrljaj koji sam ikome mogla dati.
Kad sam ih napokon pustila, pogled mi je odlutao na desnu stranu. Stranu na kojoj je stajao Ben. Onako savršen sa svojim prelijepim očima i osmjehom koji jednostvano obara s nogu.
Šapnula sam tati da se odmah vraćam i laganim koracima krenula prema Benu. Srce mi je toliko jako lupalo od uzbuđenja da se nisam obazirala na sve ljude koji su se sudarali sa mnom jer sam hodala u suprotnom smjeru. Kad sam napokon došla do Bena, poklonila sam mu veliki osmjeh i snažno ga zagrlila. Čim me obglio rukama osjetila sam toplinu, nježnost.
„ Što radiš ovdje?“ upitala sam zbunjenim glasom.
„ Zar ti nije drago?“
„ Ne pričaj gluposti. Znaš da je.“ Ponovo sam ga zagrlila.
„ Jess, osjećaš li još nešto prema meni?“ odmaknuo me od sebe.
„ Kakve veze to ima?“
„ Drhtiš dok te grlim.“
Ugrizla sam usnu. Ni sama nisam mogla vjerovati kad sam shvatila da govori istinu. Bio je 6 mjesec. Nije bilo šanse da drhtim zbog hladnoće jer je sunce peklo kao ludo. Nisam znala bih li trebala mu priznati da postoji još onaj mali postotak koji je žarko želio biti ponovo s njim. Ponovo osjetiti toplinu njegova tijela, sočnost njegovih usana.
Zaustila sam kako bih mu odgovorila na njegovo pitanje, ali sam začula kako me tata doziva.
„ Idi.“ Rekao je Ben, „Znaš njega. Razgovart ćemo sutra u školi.“
„ Ali ja...“
„ Ššš.“ Stavio je prst na moje usne. „ Vidimo se sutra.“
Slegnula sam ramenima jer nisam imala pojma o čemu on govori.
Odjednom sam ugledala ruku ispred mojih očiju koja se micala liijevo desno.
„ Halooo!“
Trznula sam se kad sam ugledala Jane kraj sebe.
„ Jesi li ti svjesna da je on otišao? Pa kamo do vraga gledaš onda?“ nastavila je.
„ Mo-olim?“ zamucala sam.
„ Uzalud.“ Dodala je Cath. „ Još je zaljubljena.“
„ MOLIM????“ viknula sam.
Osjetila sam sve poglede u zračnoj luci kako gledaju u mene. Pokrila sam usta rukom i neko vrijeme gledala u pod.
„ Nisam zaljubljena.“ Rekla sam tihim glasom.
„ A ne!“ Javila se Jane. „Osim što drhtiš kad ga vidiš, osim što ti se u očima pojavi sjaj kad ga gledaš, osim što buljiš u njega, iako je otišao. Ne, nisi zaljubljena.“
Prekrižila sam ruke na prsima i okrenula se na drugu stranu. Ugledala sam mamu kako mi daje znak da oni odlaze na parkiralište.
Još sam neko vrijeme raspravljala sa curama o mojoj navodnoj zaljubljenošću, iako sam znala da imaju pravo. Nisam znala koji je razlog, ali nisam im željela priznati. Imala sam osjećaj da će se smijati, naslađivati i namjerno me izazivati. Umjesto istine, objašnjavala sam im kako je to bila privremena zainteresiranost koja se vratila, no nisu povjerovale.
„ Nešto si šutljiva večeras?“ rekla je mama dok mi je dodavala kruh.
„ Mama...“ upitala sam mažući Nutellu na kruh, „Mogu li sutra u školu?
Brat i sestra su se zagrcnuli i počeli kašljati kao ludi.
„ Ti bi u školu nakon što si je završila?“ rekao je Mike, još uvijek u šoku.
„ A-ha.“ Kimnula sam glavom. „ Neće me pitati ni ništa slično, samo želim tamo biti sa starim društvom.“
„ Razgovarat ću sutra s ravnateljem.“ Dodao je tata.
Ustala sam sa stolice i poljubila ga u obraz. Brzinom svjetlosti otrčala sam na kat u svoju sobu kako bih javila Jane i Cath da dođu po mene.
Bilo je predivno naspavati se u dobrom, starom krevetu. Protegnula sam ruke i protrljala oči te se otišla spremiti za izlazak. Savršeno mi je odgovaralo što moj razred nije imao prva tri sata zbog bolesti profesora. Inače bih to iskoristila za produljenje sna, ali ne i ovoga puta. Jane, Cath i ja dogovorile smo se da ćemo te slobodne sate provesti u shoppingu. Ipak, za dva dana je maturalna zabava, a ja još uvijek nisam imala haljinu.
Oprala sam zube, obukla traperice i majcu bez rukava te istrčala van na prilaz čekajući cure da me pokupe.
„Hmm... NE!“ pucketnula je prstima Cath. „Ta mašna izgleda kao Frankestain sa velikim crnim ušima. A haljina, preduga je, honey.“
Prišla sam ogledalu i pogledala u crnu haljinu do koljena sa velikom mašnom ispod prsa.
„ Imaš pravo.“ Dodala sam. „Treba mi haljina za maturalnu, ne za sprovod.“
Isprobala sam još par haljina, ali Jane i Cath bi uvijek našle neku manu.
Odustale smo od traženja i shopping prebacile na sutra.
„I..?“ započela je Jane razgovor u autu. „Hoćeš li reći Benu da ga još uvijek voliš?“
„ Ne mogu mu to reći Jane, ispala bih glupa.“
„ To smo odavno shvatili, ne brini, neće biti razlike.“ Dodala je Cath.
Pogledala sam je oštrim ošrim, ljutim pogledom.
„ Štooo?“ Cath je zakolutala očima.
„ Ne slušaj ju.“ Nastavila je Jane. „Što točno osjećaš prema Benu?“
Duboko sam udahnula.
„ Ne znam točno. Znam jedino da sam sretnija kad je kraj mene, da zadrthim kad me zagrli, da ostanem bez riječi kad me pogleda, da umirem za njegvim poljubcima, ali ništa ozbiljno.“
Cure su prasnule u smijeh.
Uhvatila sam se za glavu. Znala sam da će se to dogoditi. Nisam razumijela zašto sam im išla uopće to pričati. Mogla sam jednostavno šutjeti i gledati kroz prozor u prekrasno plavo nebo bez oblačaka. Sa jatom ptica koje lete u obliku slova „V“.
„ A David?“ upitala je Cath.
Smijeh je prestao. Lica su nam postala ozbiljna.
„ To je završeno. Bilo je nešto najljpše što sam ikad doživjela, ali budimo realni. Ja ga više nikad neću vidjeti. A ako njega nema, osjećaji se neće vratiti. Dok Ben, on je stalno uz mene, ne napušta me zobg nekog glupog filma.“ Glas mi se odjednom povisio i zvučao je više ljutito nego ozbiljno. „Osjećaji prema njemu su se promijenili. Na bolje. Jači su nego prije. Toliko žudim za njegovim zagrljajem, njegovim poljucem, njegovim toplim usnama.“
„ Pa zašto mu to ne kažeš?“ Upitala je Cath.
„ Zaslužujete drugu šansu.“ Dodala je Jane.
Auto se polako zaustavljao. Cath je skrtenula na parkiralište i zauzela posljednje slobodno mjesto.
„ Imate pravo.“ Rekla sam izlazeći iz auta. „Volim ga i želim biti s njim. Davida više nema i osjećaji prema njemu ne mogu se vratiti ako ga ne vidim više od godine dana.“
„ Ako se vrati?“
„ Ne, Cath. Snima film. To mu je važnije od mene. Dokazao mi je to kod odlaska. Nije bio u zračnoj luci da se oprostimo. To nešto govori.“
„ Znači, biraš Bena?“ upitala je Jane.
Kimnula sam glavom.
„ Reći ću mu nakon sata matematike.“
Sve tri smo se nasmijale i krenule prema učionici.
Čim sam ušla u školu, osjećala sam se čudno. Sve se činilo nekako veće, nekako šire. Gomila učenika se žurila hodnikom. Buka zatvaranja ormarića širila se hodnikom brzinom svjetlosti. Pozdravila sam nekoliko prijatelja i svima ukratko ispričala veliko iskustvo koje sam doživjela u L.A-u.
Zvonilo je za početak novog sata , pa sam požurila do svoje stare matematičke učionice.
Ušavši u razred, ugledala sam kako su svi okupljeni oko moga stola.
Prišla sam bliže i upitala ih što žele. Na početku sam mislila kako žele čuti sve detalje iz Los Angelesa, ali sam pogriješila.
Cath je pokazala na bijelu kuvertu koja je bila na mom stolu.
Upitala sam tko je stavio to na moj stol, ali svi su slegnuli ramenima i odgovorili kako je to bilo prije nego li su oni stigli.
Uzela sam kuvertu u ruke i otvorila je. Unutra je bio bijeli papir. Na nagovor ostalih, izvukla sam ga van i počela čitati. Nisam mogla vjerovati što piše. Suze su mi krenule niz lice. Cath je uzela papir u ruke i počela čitati sadržaj na glas:
Ne nedostaje mi tvoj osmjeh
Jer ga čuvam u sjećanju.
Ne nedostaju mi tvoje oči
Jer ih sanjam.
Ne nedostaju mi tvoji poljubci
Jer ih osjećam.
Ali nedostaješ mi ti
Jer te volim.
„Ovo je nešto naljepše što sam ikad pročitala. Zar je Ben poslušao moj savjet?“
„ Ti si mu rekla da napiše pjesmu?“ Pogledala sam u Jane.
„ Zašto?“ Upitala je Cath.
„ Isuse..“ prozborila je Jane. „Pa da ju ponovo osvoji.“
„ Ima još nešto unutra!“ viknula je cura iz razreda.
Ponovo sam otvorila kuvertu i iz nje izvadila lančič s košaricom od bijelog zlata s dijamantom u sredini.
Osjetila sam nečiju ruku na mom ramenu. Ustala sam se sa stolice i polako okrenula.
„ Davide???“
Post je objavljen 07.11.2009. u 19:23 sati.