|
9 MJESECI KASNIJE
Ni sama nisam mogla vjerovati kako je vrijeme brzo prošlo. Kao da je jednostavno proletjelo. Proletjelo brzinom svjetlosti.
Skoro se ništa nije promijenilo. Alyson je ostala u školi bez ikakve kazne, a David i ja smo još uvijek bili zajedno. 9 mjeseci. Broj me šokirao. Nikada nisam mogla zamisliti da ću biti s njim, a kamoli toliko dugo. Zajedno smo odlazili na njegova snimanja, na premijere, u kino. Svaku slobodnu minutu provela sam s njim. Jedan dio zimskih praznika proveli smo u Austriji na skijanju sa Kelly, Johnom, Dianne i Mikeom. Diannim dečkom kojeg je upoznala mjesec dana prije putovanja. Drugi dio, Novu godinu, proslavili smo u Francuskoj. Pariz, Eiffelov toranj, vatromet, šampanjac. Slika koju je doista teško opisati. Nešto prelijepo. Nešto za što se ne mogu koristiti riječi.
Često sam razgovarala s roditeljima, Jane i Cath. Puno vremena smo potrošili na razgovor. Jane je odlučila zadržati Henrya. Čini se da se ovog puta doista zaljubila. Iskreno. Cath je još par puta izašla sa Benom, a kod kuće nije bilo nekih novosti.
Profesori su postajali sve bolji prema meni. Većinom jer se otkrila istina. Jer sam vratila svoj ugled. Uz to, naporno sam radila. Učila sam, radila različite projekte. Čak sam i napisala par dijelova za školsku predstavu do koje je ostalo samo 2 dana.
***
Prstima sam protrljala oči i pogledala prema prozoru. Vani je još uvijek bio mrak. Zvijezda nije bilo, osim jedne. Sjevernjače. Blizu nje bio je i pun mjesec. Tada sam shvatila zašto ne spavam. Puni mjesec u meni budi jezu. Kao mala nikad nisam voljela priče o vukodlacima. I dan danas ih mrzim. Ako uopće postoje.
Začula sam zavijanje u šumi. Ravnateljica je rekla kako ima par vukova, ali ne mogu do internata. Trgla sam se iz misli i iskočila iz kreveta. Pogledala sam prema budilici koju su mi poklonile Jane i Cath. Pokazivala je 3:15.
Nisam znala što da radim. Spavati nisam mogla, a nije bilo nikoga s kim bi mogla ubiti ovo dosadno vrijeme. Uzela sam ogrtač s ruba kreveta te ga navukla na sebe. Obula sam papuče i izašla iz sobe.
Krenula sam u kuhinju. Otvorila sam hladnjak te nalila hladnu vodu iz vrča u čašu. Sjela sam za šank i gledala u sat. Prošlo je samo 5 minuta. Poželjela sam imati neke moći. Moći kojima mogu ubrzati vrijeme.
„ Ne možeš spavati?“
Ugledala sam Dianne kraj sebe.
Odmahnula sam glavom.
„ Ne. Pun mjesec je.“
„ Znam da nije samo to u pitanju.“
Ugrizla sam se za usnu.
„ Odlazim za 3 dana.“
„ Teško ti je?“
„ Da. I zbog toga ne mogu spavati. Ne želim otići. Opet.“
Dianne me zbunjeno pogledala.
Sjetila sam se dana kad sam morala otići iz New Yorka. Ostaviti prijatelje i dečka. Sad se to ponovo događa. Deja vu. Imala sam osjećaj kao da netko ne želi da budem sretna.
„ Duga priča.“ Odmahnula sam rukom i ustala se sa stolice.
„ Idem u sobu. Ideš sa mnom?“ upitala sam je.
„ Ne. Ostat ću još malo.“
Potvrdno sam kimnula glavom te krenula u sobu.
Jutro je bilo oblačno. Sunce su prekrivali veliki, sivi oblaci. Zavjese su vijorile dosta jako zbog vjetra koji je puhao.
Ustala sam se iz kreveta i zatvorila prozor. Vjetar je donosio hladnoću u sobu iako je bio lipanj. Pogledala sam prema dolje i vidjela nekoliko učenika koji su napuštali internat i hodali prema školi.
Nasmješila sam se. Ja sam prošli tjedan završila sa svim testovima i ispitivanjima. Ovog tjedna jedino sam se trebala pojavljivati na satu. Nisu mi trebale knjige.
Otišla sam do kupaonice. Oprala sam zube, stavila šminku i obukla uniformu. Dianne je još uvijek spavala. Inače ona mene budi, ali čini se da je ovog puta situacija bila malčice izmjenjena. Prvih 5 minuta je samo gunđala i preokretala se u krevetu. Kad sam joj zaprijetila da ću je politi vodom, napokon se ustala. Pričekala sam je još nekoliko minuta da se spremi i zajedno samo krenule u razred.
Zadnjih 6 školskih sati u razredu. Zadnji sat englskog, povijesti, matematike, etike, književnosti i tjelesnog.
Gledala sam po razredu kako neki učenici još uvijek prepisuju sve s ploče. To im i treba kad padaju predmete. Popravni ispiti su se odžavali tjedan dana nakon završetka škole. Kad je zazvonilo zvono za kraj zadnjeg sata ove školske godine, svi su s veseljem napustili učionicu. Gotova je škola. Za neke samo jedna godina, a za mene, gotova je srednja. Slijedeće zvono za kraj sata čut ću na fakultetetu. Sjetila sam se prvog dana kada sam stigla u prvi razred srednje škole. Sjedila sam sama, a na kraju dana sam upoznala Jane i Cath. Odmah smo se složile i postale najbolje prijateljice.
Sjela sam na klupicu ispred internata. Čekala sam Davida. Trebao je stići svakog časa.
„ Oprosti što kasnim.“
„ Nema veze. I ja sam tek sad stigla.“
Približila sam se njegovom toplom licu i poljubila ga.
„ Davide, moramo razgovarati.“
Duboko sam udahnula.
„ Ne znaš kako mi je ovo teško.“ Započela sam nakon produljene tišine. „ Mislim da trebamo prekinuti.“ Pokrila sam lice dlanovima.
„ Zašto?“ upitao je tužnim glasom.
„ Odlazim za 3 dana. Odlazim na drugi kraj Amerike. Kad odem vjerovatno te više neću nikada vidjeti. Novaca nemam da plaćam avionsku kartu. A ti si jako zauzet. Pogotov sad. Snimaš dva filma odjednom. Teško ćeš naći vremena da dođeš.Uz to, New York i L.A. nisu susjedni gradovi.“
Posegnula sam rukama iza svog vrata. Otkopčala sam lančić koji mi je darovao David za Novu godinu. Košarica napravljena od bijelog zlata i u njoj prekrasan dijamant.
„ Uzmi ovo.“ Stavila sam lančič u njegov dlan. „ Da me sjetiš ponekad.“
Zatvorio je ruku i čvrsto ga stisnuo.
„ Znači, gotovo je?“ upitao je slabašnim glasom.
Potvrdno sam kimula glavom.
„ Čekaj.“ Uhvatio me za ruku prije nego li sam otišla. „ Može jedna molba?“ nastavio je.
„ Naravno.“
„ Sutra u podne dođi na naše mjesto. Ako dođeš znat ću da si me voljela i da ti je stvarno bilo teško učiniti ovo. Ako ne dođeš, shvatit ću to kao ne i više ti neću smetati. Ostavit ću te da uživaš u životu. Neću te zvati niti se pojaviti kraj tebe da ti ne bude još teže.“
Pogledala sam ga u oči, nasmiješila se i krenula u sobu.
Ovo poglavlje će biti u dijelovima, ali nisam sigurna u koliko. Dva sigurno, ali može se dogoditi da bude u tri dijela. Sve ovisi o mojoj inspiraciji.... kissam 
|
