ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Ljubomora je jedan od osjeæaja koji osjeti gotovo svatko. Ljubomora se u Psihologijskom rjeèniku (Naklada Slap, 1992) definira kao "Neugodno èuvstvo strepnje prouzrokovano sumnjom u postojanje neke treæe osoba, koja nam oduzima sklonost voljene osobe ili zavist prema nekoj osobi, za koju smatramo da privlaèi veæu sklonost okoline nego što je imamo mi". Ljubomora može biti uobièajena, normalna; može biti pojaèana, te stvarati probleme u vezi i može biti patološka, bolesna.

"Normalna" ili uobièajena ljubomora bila bi ona koju je doživio gotovo svatko. Svaki roditelj koji ima djecu mogao je primijetiti da su braæa i sestre èesto ljubomorni, ako primijete (ili im se tako èini) da onaj drugi dobije više, da ga više puta zagrlimo ili da ga manje kudimo. Jednako tako, u vezi, osoba može biti ljubomorna ne samo na druge potencijalne partnere, veæ i na prijatelje. Tako djevojka može prigovarati svome momku da provodi previše vremena sa svojim društvom, da umjesto da s njome ide van, odluèi otiæi s prijateljima na nogomet. Ovakve "male" doze ljubomore mogu biti simpatiène, zgodne, pa èak i znak da je našem partneru/partnerici stalo do nas, da nas voli i da želi biti s nama i da mu/joj je teško dijeliti s bilo kime.

S druge strane, postoje ljudi koji su "pojaèano" ljubomorni, koji uvijek sumnjaju u svog partnera, koji mu "ne daju živjeti" svojim sumnjama i provjeravanjima. Tako djevojka iz gornjeg primjera, ne samo da prigovara svome partneru da provodi puno vremena sa svojim društvom i da bi ona voljela da to vrijeme provede s njom, veæ ne može prestati razmišljati o tome da njezin deèko pri tome gleda druge djevojke, da æe naæi neku koja æe se njemu više svidjeti, te da æe je zbog toga i ostaviti. Ako je ljubomora ovakvog intenziteta tada æe uzrokovati svaðe i napetosti u vezi, a èesto i prekid veze. Valja naglasiti da je ovakva, "pojaèana" ljubomora nezdrava i loša, jer ne daje nimalo slobode partneru/partnerici.

Premda kad smo zaljubljeni, želimo biti stalno s osobom koju volimo i premda nam je svaki trenutak s voljenom osobom dragocjen, prava ljubav dopušta moguænost da imamo i razlièite interese i da dio vremena možemo provoditi samostalno, bez partnera. Naravno, tu je potrebna i sigurnost u partnera i sebe, tj. sigurnost da to što naš partner ode s društvom ili prijateljicom na piæe, ne znaèi odmah da ne misli na nas ili da æe nas ostaviti ili prevariti. Iz ovog primjera vidimo da se iza ljubomore može kriti posesivna ljubav koja ne dopušta moguænost partneru/partnerici da bude i svoj (osim što je naš); ili se može kriti naša nesigurnost i nedovoljno samopoštovanje (pa smo u stalnom strahu da æe nas partner ostaviti, da mu neæemo biti dovoljno dobri i da su svi drugi bolji od nas, pa zato i ugrožavajuæi).

Naravno, postoje okolnosti u kojima je partner zaista sklon pretjeranom flertu ili prevari i tada je ljubomora jasna, racionalna i razumna. Ako deèko naðe svoju djevojku kako se miluje ili ljubi s drugim muškarcem, onda on nije "preljubomoran", i u sluèaju da pri tome osjeæa snažnu ljubomoru, pa èak reagira i nekontrolirano, to ne bismo smatrali nenormalnim ili pretjeranim.

Konaèno, postoji i bolesna ili patološka ljubomora. To je ona ljubomora u kojoj osoba vjeruje da je partner vara i da joj je nevjeran, a do tog zakljuèka nije došla na temelju racionalnih razloga. Ova vrsta ljubomore èešæa je kod muškaraca i smatra se pravom duševnom bolešæu. Tako muškarac može biti uvjeren da ga supruga vara i neprestano je promatrati, uhoditi, postavljati zamke da bi je uhvatio u nevjeri. Pri tome (jer je to bolest) zakljuèuje na temelju neracionalnih argumenata, pa tako ako supruga kupi èipkaste gaæice, odmah zakljuèuje da je to siguran i pouzdan znak da ima ljubavnika. Èak može u ljubomori iæi tako daleko da je optužuje za nevjeru u gotovo nevjerojatnim okolnostima. Tako nije neobièno da stariji muškarci s patološkom ljubomorom optuže svoje 70-godišnje supruge da imaju više 20-godišnjih ljubavnika koji dolaze k njima èim suprug izaðe iz kuæe.
Patološka je ljubomora opasno stanje jer postoji veliki rizik od nasilja, buduæi da ljubomorna osoba može fizièki nasrnuti, pa èak i ubiti, svog partnera; a sve u uvjerenju da to èini iz ljubavi i nemoguænosti daljnjeg toleriranja takvog ponašanja svog partnera.

Koliko æemo intenzivno i èesto doživljavati ljubomoru, u kojim situacijama te kako æemo se ponašati odreðeno je mnogim i individualnim i kulturalnim faktorima: prethodnim iskustvima, liènosti, samopoštovanju, stavovima o odnosu, spolu pa i kulturalnim normama. Tako su npr. muškarci ljubomorniji na znakove seksualne nevjernosti, a žene na znakove da su im partneri emocionalno ukljuèeni s drugom osobom. U nekim su društvima ljudi manje skloni ljubomori – jer manje vrednuju ekskluzivno pravo na partnera.

Ljubomoru èešæe osjeæaju...

- osobe nižeg samopoštovanja i nesigurniji u sebe - brže se osjete ugroženi, jer sami sebe doživljavaju manje poželjnima, neadekvatnijima te se boje suparnika
- osobe koje inaèe imaju probleme s impulzivnošæu i agresivnošæu, te èešæe percipiraju neprijateljske namjere, burnije reagiraju i srljaju s zakljuècima
- oni kojima je veza kljuèni aspekt života i na nju su orijentirani, te su poveæano osjetljivi na svaku naznaku prijetnje
- osobe koje od prije imaju iskustvo s nevjernim partnerom – sumnjièavi i pod poveæalom prate svaki znak novog partnera i oèekuju da se ponovi loše iskustvo
- osobe koje se boje biti same (strahuju da nikad neæe imati drugi odnos, a da je neizdrživo biti sam)
- narcistiène osobe, koje partnera doživljavaju kao objekt, svoj „nastavak“, nešto što posjeduju i pokazuju, a ne drugu osobu; pa se razbjesne što æe nešto što „pripada njima“ (osoba ili divljenje, pažnja, nepodijeljeni interes) može preoteti drugi
- nauèeno – u obitelji, kroz model npr ljubomornog oca koji je na taj naèin „pokazivao“ ljubav, manipulirao ili kontrolirao majku (da se drži u kuæi, izbjegava društvo ili karijeru, izolira je…)
- kultura – koja potièe ideje o ljubomori i posesivnosti i muškoj dominaciji kao prihvatljive skriptove ponašanja (i žene usvoje model pasivnosti i prepuštanja)
- liènost pojedinca – neki doživljavaju intenzivnije, labilnije ili impulzivnije razne emocije, tako i ljubomoru – i strastveniji su i burnije emocionalno reagiraju
- tip privrženosti – ako osoba u ranijim, baziènim odnosima nije imala sigurnu privrženost – sklona vidjeti znakove da je odnos ugrožen jer zapravo nema povjerenja u druge nego ih pokušava kontrolirati (jer drugaèije ne može na njih raèunati)
- u poèetku veze – dok se odnos ne stabilizira i ne uèvrsti meðusobno povjerenje

Jeste li (pretjerano) ljubomorni?

Razmislite o svojoj ljubomori. Odreðena doza ljubomore je prirodna jer nas motivira da se borimo za odnos i zaštitimo od gubitka (nevjernosti ili napuštanja od strane partnera). No, upitajte se jeste li preljubomorni. Bi li vaš partner/partnerica rekli da ste ljubomorniji od veæine ljudi? Jeste li više ljubomorni nego vaš partner/partnerica? Znaju li i vaši prijatelji za vašu ljubomoru? Ako ste na veæinu pitanja odgovorili potvrdno onda se upitajte da li zbog vaše ljubomore trpi vaš parntner/parnterica, da li ga svojom ljubomorom više muèite nego što mu pokazujete ljubav? Upitajte se i koja je pozadina vaše ljubomore! Jeste li ljubomorni zbog toga što ste nesigurni u sebe? Ako je tako, onda shvatite da za to nije "kriv" vaš partner.
Ipak, od ljubomore ne treba bježati, jer ukoliko imate normalnu dozu samopouzdanja i relativno povjerenje u partnera, a odjednom osjetite nalet ljubomore, intuicija vam je proradila na temelju nekog znaka koji niste odmah uoèili.
Ako imalo sumnjate da ste preljubomorni, onda se trudite obuzdati svoju ljubomoru. Pokušajte se našaliti sa svojom ljubomorom. Recite svom partneru da ste jako ljubomorni i da si ne možete pomoæi. Razgovarajte o tome što osjeæate i zbog èega. Pokušajte zajednièki pronaæi rješenje za ljubomoru, kako ona ne bi narušila vaš odnos. Sagledajte situaciju prisebno, pronaðite uzrok ljubomore i otklonite ga, zajedno s partnerom.
Na vezi treba konstantno raditi, a ljubomora može biti samo mali zaèin ili veliki problem, ovisi samo o vama i partneru.

Izlijeèite se!

Iako su ljubomorne osobe zapravo "tlaèitelji" i oni pate zbog svog stanja. Osjeæaju se potišteno, ljuto, tjeskobno, preokupirano strahovima da æe biti odbaèeni, napušteni, te se mogu osjeæati da ne kontroliraju svoju ljubomoru.
Ipak patološka ljubomora, ako se na vrijeme prepozna, može se lijeèiti.

- Važno je na vrijeme prepoznati i reagirati na te probleme, potraživši struènu pomoæ! Takve osobe daju od poèetka veze signale da imaju problema s ljubomorom, no problem je što to partnerice èesto shvaæaju kao dokaz strastvene, posebne ljubavi, govori prof. psih. Jadranka Orehovec.

Naime, ako ne sanirate ekstremne ljubomorne osjeæaje, upravo svojim ljubomornim ponašanjem možete izazvati kontraefekt , te ostvariti ono èega se bojite - izgubiti odnos!

Takoðer je potrebno shvatiti kako ljubomora nije dokaz ljubavi, ona je samo pokazatelj oèajnièke potrebe osobe da zadrži ono što trenutno želi te njenih nerealnih strahova da joj je to ugroženo.

Potrebno je ovdje spomenuti i stanje koje je suprotnost ljubomori. Kao što postoji patološka ljubomora (za koju smo rekli da je bolest), tako postoji i erotomanska sumanutost (to je stanje kod kojeg osoba vjeruje da je neka poznata liènost u njega/nju zaljubljena i da mu/joj na razlièite naèine to pokušava poruèiti). Upravo ova suprotnost govori koliko ljubomora proizlazi iz nas samih, iz naše liènosti i koliko ovisi o tome kako sami gledamo na sebe i na svijet oko sebe. Dakle, ako ste preljubomorni, nije to (najèešæe) zbog vašeg partnera, nego zbog vas. Naravno, ako je vaš partner preslobodan i ako je vaša ljubomora rezultat jasne nevjere, onda sve ovo gore reèeno ne vrijedi, jer tada se radi o razumljivoj i oèekivanoj reakciji.

Izvor: ordinacija.hr - dr.med. Goran Arbanas | tesa.hr - Jadranka Orehovec, prof. psih. | she.hr