Surfajući internetom ponovno sam naišla na jedan zanimljiv članak koji ovdje prenosim u cijelosti. Odvojite nekoliko minuta, nećete požaliti.
DEPRESIJA je jedan od najčešćih psiholoških i psihijatrijski poremećaja kod ljudi. Istraživanja pokazuju kako diljem svijeta vrlo velik broj populacije pati od nje. No, novo istraživanje dvojice američkih psihijatara naznačuje kako se uopće ne radi o poremećaju, nego o evolutivnom mehanizmu, koji jedinkama omogućava dublju introspekciju i rješavanje životnih problema.
"Jedan od razloga zbog kojih sumnjamo na to da je depresija adaptacija, a ne malfunkcija, dolazi od istraživanja molekule u mozgu poznate po imenom receptor 5HT1A. Taj se receptor veže iz serotonin, još jednu molekulu u mozgu koja je povezana s depresijom i na koju pokušava djelovati većina modernih lijekova protiv depresije", pišu psihijatri Paul W. Andrews i J. Anderson Thompson.
Receptor 5HT1A
Navode primjer glodavaca koji nemaju taj receptor, a koji pokazuju manje depresivnih sindroma pri izlaganju stresu, što pokazuje da je receptor nekako povezan s promoviranjem depresije. Usporedba receptora 5HT1A kod štakora i ljudi pokazala je da dvije vrste o tom pogledu dijele 99 posto sličnosti, što "pokazuje da je on tako važan da je očuvan u prirodnoj selekciji".
No, tehnička pitanja na stranu, postoje problemi s depresijom i eventualne koristi od nje. "Depresivni ljudi često imaju probleme u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, ne mogu se koncentrirati na posao, imaju tendenciju društveno se izolirati, letargični su i često ne nalaze zadovoljstvo u aktivnostima kao što je seks ili jelo", navode psihijatri u časopisu Scientific American.
Koristi depresije
Što bi moglo biti korisno kod depresije, pitanje je koje se postavlja. "Depresivni ljudi često intenzivno razmišljaju o svojim problemima. Te su misli učestale i depresivni ljudi često ne mogu razmišljati ni o čemu drugome. Brojne studije pokazale su kako je takav način razmišljanja često vrlo analitičan. Razmišlja se o kompleksnim problemima, rastavljajući ih na manje dijelove", pišu psihijatri.
Upravo to analitičko razmišljanje, za koje je potreba samoća, izolacija i vrlo visoki stupanj koncentracije, posljedica je depresije. Depresivni ljudi imaju tendenciju micanja od ostatka društva i okupirani su svojim problemima, koje rastavljaju na male dijelove. Radi se o onome što se u pravilu posprdno naziva "pretjeranim razmišljanjem". Brojni simptomi depresije, vjeruju Andrews i Thompson, upravo olakšavaju proces razmišljanja. "Čak i gubitak apetita, tipičan za depresiju, potencijalno je koristan, jer žvakanje i oralna aktivnost ometa sposobnost mozga za procesuiranje informacija", stoji u članku.
Mašinerija koja pomaže riješiti probleme
Psihijatri se pozivaju na brojne studije koje pokazuju kako depresivni ljudi postižu bolje rezultate na testovima inteligencije, kako imaju veću sposobnost rješavanja društvenih dilema, te kako jednostavna metoda poticanja ljudi da iskreno zapišu i razmotre svoje probleme dovodi do relativno brzog prestanka depresije.
"Kad se razmotre svi dokazi, depresija se manje čini kao poremećaj u kojemu mozak radi u razbacanom modusu, ili loše funkcionira, a više kao unutarnje oko – složen, vrlo dobro organiziran dio mašinerija koji obavlja određenu funkciju", zaključuju psihijatri.
Izvor: index.hr | 28.8.2009 | autor: J.D.
Osobno nisam pobornik teze da je "previše razmišljanja" korisno, dapače, probleme je potrebno promptno rješavati a ne samo razmišljati o tome kako ćemo ih jednog dana riješiti. Naravno, treba promisliti o strategiji i načinima efikasnog rješavanja problema, ali cijele dane samo razmišljati... i ništa ne poduzimati... nisam baš sigurna da funkcionira.
Ono pak s čime se u potpunosti slažem jest zapisivanje problema. Na taj način lakše je objektivnije, s određene distance, naročito vremenske, sagledati problem, uočiti i napasti njegove slabe točke te ga tako riješiti.
I umjesto zaključka, ne mogu a da se ne zapitam zašto bi depresija morala biti važan dio evolucijskog procesa? U redu, istina je da, dok ne upoznamo tamnu stranu života, ne znamo cijeniti onu svijetliju. međutim, te činjenice se u članku autor nije ni na jednom mjestu dotakao, a osobno smatram da je to jedina korist koju je iz depresije moguće polučiti.