ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Distimija spada u skupinu poremeæaja raspoloženja i predstavlja blaži oblik depresije koju karakterizira trajno negativan stav prema životu. Distimija je starogrèki termin, prema dys što znaèi "loše" i thymia što oznaèava "stanje uma". Naime, stari Grci su vjerovali da je žlijezda timus izvor svih emocija. Najèešæe zapoèinje neprimjetno u kasnom djetinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, te je tri puta èešæa u žena.

Distimija obièno traje dvije, ali katkad i više od pet godina. Razdoblja distimije se mogu izmjenjivati s razdobljima normalnog raspoloženja. Distimija obièno ne onesposobljava osobu u svakodnevnom životu, ali može utjecati na radnu aktivnost i društveni život. Mnoge osobe koje boluju od distimije poèinju se društveno izolirati. Postupno im opada radna produktivnost. Distimija poveæava vjerojatnost nastanka velike depresivne epizode. Kada se velika depresivna epizoda razvije u osobe koja veæ boluje od distimije, stanje se naziva dvostruka depresija.

Glavni simptom je deprimirano raspoloženje karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobièajene aktivnosti uz samopotcjenjivanje, poteškoæe u donošenju odluka i osjeæaj beznadnosti. Depresivno raspoloženje prisutno je veæi dio dana i veæi broj dana nego što nije prisutno, što se vidi bilo kao subjektivni doživljaj ili primijeæeno od strane drugih, tijekom najmanje 2 godine. Dok depresivni poremeæaj karakterizira epizodan tijek, tijek distimije je više kronièan i dugotrajan. Kod ranog pojavljivanja distimije èesto bolesnici svoje simptome prihvaæaju kao naèin življenja, a psihijatru se obraæaju tek kad postanu disfunkcionalni na obiteljskom i poslovnom planu.

Simptomi distimije nalikuju simptomima velike depresivne epizode, ali su obièno slabijeg intenziteta. Obièno su prisutni samo pojedini simptomi velike depresivne epizode. Simptomi distimije ukljuèuju:

• Smetnje koncentracije, otežano donošenje odluka
• Socijalno povlaèenje
• Razdražljivost
• Nemir ili inertnost
• Smetnje spavanja
• Promjene tjelesne težine

Katkad osobe koje boluju od distimije navode prvu epizodu sniženog raspoloženja tijekom djetinjstva ili adolescencije. Ako osoba razvije simptome distimije poslije 50. godine, obièno treba posumnjati na osnovnu tjelesnu bolest. Najmanje 75% osoba koje boluju od distimije imaju dodatne zdravstvene probleme.

Lijeèenje se provodi u veæini sluèajeva ambulantno, a u terapiji prvo mjesto zauzimaju antidepresivi uz psihoterapiju koja je uèinkovit dodatak farmakoterapiji.

MKB-10: F34.1 Distimija

Primjer iz života:

Prema opisu i trajanju vaših smetnja vjerojatno se kod vas radi o psihièkom poremeæaju koji nazivamo distimija. Distimija se oèituje simptomima depresije koja prema klinièkoj slici i trajanju ne može se svrstati u veliki ponavljajuæi depresivni poremeæaj. Ovaj poremeæaj èesto se može zamijeniti i pogrešno dijagnosticirati kao depresivni poremeæaj osobnosti. U tom sluèaju se bolest pogrešno i nedostatno lijeèi.

Glavni simptom distimije je deprimirano raspoloženje, karakterizirano tugom, nelagodom, neraspoloženjem i gubitkom interesa za uobièajene aktivnosti. Bolesnici sa distimijom mogu biti nihilistièki, sa nizom zahtjeva i žalbi. Oni mogu biti vrlo napeti i rigidni, bespomoæni, gube nadu, pesimisti su. Mogu postojati promjene u vegetativnim funkcijama. Mijenja se naèin spavanja, dolazi do gubitka apetita i energije. Osobe koje boluju od distimije obièno zakazuju na poslu pa i u obitelji te je to glavni razlog njihovog dolaska psihijatru. Opæe nezadovoljstvo sa svojim životom pokušavaju otklanjati konzumacijom alkohola ili uzimanjem droge.

Što se tièe tijeka bolesti, on može biti razlièit. Primarna distimija ranog poèetka ponekad može biti tako kronièna da bolesnik prihvaæa simptome kao dio svakidašnjeg života. Ponekad se distimija može razviti u pravi veliki depresivni poremeæaj, a postoji moguænost da se kasnije razviju hipomane epizode ili bipolarni poremeæaj. Najveæi rizik tog poremeæaja predstavlja pokušaj suicida. Za postavljanje dijagnoze distimije mora biti depresivno raspoloženje tijekom veæeg dijela dana i da traje najmanje dvije godine. Uz depresivno raspoloženje obièno su prisutni barem dva od sljedeæih simptoma: poremeæaj apetita, poremeæaj spavanja, umor ili smanjenje energije, slaba koncentracija, otežano donošenje odluke, sniženo samoprocjenjivanje i osjeæaj beznadežnosti.

Lijeèenje distimije provodi se ambulantno. Ponekad kada su jako izraženi depresivni simptomi, ili jako naglašen poremeæaj svakodnevnog funkcioniranja ili su prisutne suicidalne ideje onda se bolesnik treba lijeèiti u bolnici. U lijeèenju se koriste selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS).
Dr.med. Alija Mujezinoviæ, spec. neurolog, psihijatar

Izvori: Meðimurske novine, 6.7.06.; centar-zdravlja.net