ANKSIOZNOST - PANIKA - DEPRESIJA

Predmenstrualni sindrom ili PMS je pojava emocionalnih, bihevioralnih i tjelesnih promjena, obièno u drugoj fazi menstrualnog ciklusa, 10-14 dana prije pojave menstruacije, a pojavljuje se u oko 75% žena objavljeno je na stranicama HPD-a.

Predmenstrualni disforièni poremeæaj ili PMDD ima sliène klinièke simptome kao PMS, ali su simptomi znatno jaèe izraženi, te uzrokuju otežano funkcioniranje u poslovnom, socijalnom ili društvenom životu. PMDD se pojavljuje u oko 3-8 % žena u opæoj populaciji. Opisano je èak oko 300 razlièitih simptoma
PMDD-a, meðutim samo je nekolicina sustavno praæena. PMDD je najizraženiji od ranih dvadesetih do ranih tridesetih godina života.
Iako èest poremeæaj koji se može vrlo uspješno lijeèiti, PMDD i dalje ostaje zanemareno i èesto neprepoznato stanje. Tome u prilog govore podaci iz strane literature: više od 50 % žena koje boluju od PMDD-a traži pomoæ ginekologa ili lijeènika opæe medicine, a tek vrlo rijetko psihijatra.

Osnovni simptomi PMDD-a

Osnovni simptomi PMDD-a su:
1. Depresivno raspoloženje, osjeæaj beznaða
2. Izražena anksioznost i napetost
3. Iznenadne promjene raspoloženja
4. Ustrajna i izražena razdražljivost, ljutnja, sukobljavanje
5. Smanjen interes za uobièajene aktivnosti, posao, školu, društveni život
6. Smanjena koncentracija i sposobnost zadržavanja fokusirane pažnje
7. Slabost, umor, gubitak energije
8. Izražene promjene apetita, prejedanje, potreba za odreðenom vrstom hrane
9. Nesanica ili poveæana potreba za snom
10. Osjeæaj gubitka kontrole pri uobièajenim aktivnostima
11. Tjelesni simptomi poput porast tjelesne težine, nadutost, osjetljivost ili oticanje dojki, glavobolja, bolovi u mišiæima ili zglobovima.


Dijagnoza

Prema Diagnostic and Statistical manual of Mental Disorders (DSM-IV), za dijagnozu PMDD potrebno je sljedeæe:
1. Prisutnost simptoma tijekom gotovo cijele lutealne faze menstrualnog ciklusa; prisutnost najmanje
pet od navedenih simptoma, od kojih je bar jedan meðu prva èetiri navedena, i to u veæini menstrualnih ciklusa tijekom najmanje godinu dana.
2. Simptomi znaèajno utjeèu na odnose s drugim ljudima, profesionalni život ili socijalne aktivnosti.
3. Smetnje nisu posljedica egzacerbacije drugih bolesti.
4. Simptomi moraju biti praæeni kroz najmanje dva uzastopna ciklusa.


Lijeèenje

U lijeèenju PMDD-a, najèešæe se primjenjuje kombinacija farmakoloških i nefarmakoloških metoda. Meðutim, iako veæina struènjaka preporuèa kombinaciju metoda, dosadašnje studije nisu pokazale znaèajno bolji rezultat kombinacije u odnosu na samo jednu metodu. Vjerojatno se lijeèenje treba prilagoditi individualnim potrebama pojedinca.

A. Farmakološke metode
Današnje lijeèenje PMDD-a je simptomatsko. Simptomi se obièno ponovo pojavljuju nakon prestanka uzimanja lijekova. Najèešæe se primjenjuju antidepresivi, anksiolitici, analgetici, hormoni i diuretici.
Antidepresivi
Antidepresivi su najuèinkovitiji lijekovi u lijeèenju PMDD-a, osobito u sluèaju kada su glavni simptomi PMDD-a depresija, iznenadne promjene raspoloženja, anksioznost i razdražljivost. Koriste se fluoksetin, paroksetin, sertralin, citalopram, venlafaksin i klomipramin. Ukoliko su simptomi jaèe izraženi, preporuèa se kontinuirana primjena lijekova, a u sluèaju blažih simptoma dovoljna je intermitentna primjena lijekova, tijekom druge faze
menstrualnog ciklusa. Paroksetin i venlafaksin se mogu koristiti samo kontinuirano, dok se fluoksetin, sertralin, citalopram i klomipramin mogu koristiti kontinuirano ili intermitentno. Ponekad je potrebno uzimati lijek tijekom dva do tri menstrualna ciklusa, kako bi se postigao potpun uèinak lijeka. Ostali antiderpesivi za sada nemaju dokazani uèinak u lijeèenju PMDD-a.
Anksiolitici
Upotrebljavaju se kada je anksioznost najizraženiji simptom PMDD-a. Najèešæe se koristi alprazolam, rijeðe klonazepam i lorazepam. Djeluju brzo, koriste se u drugoj polovici ciklusa, svaki mjesec ili po potrebi. Moguæa nuspojava je navikavanje.
Analgetici
Iako rijetko, bol može biti najprominentniji simptom PMDD-a, te se tada koriste analgetici. Meðutim, analgetici ne mogu ublažiti ostale simptome PMDD-a.
Supresori ovulacije i hormoni
Oralni kontraceptivi uèinkovito uklanjaju simptome PMS-a, meðutim njihova uèinkovitost u lijeèenju PMDD-a nije dokazana. Potrebne su nove studije o opravdanosti lijeèenja PMDD-a estrogenima i progesteronom. GnRH analozi pokazali su se uèinkovitima. Ovariektomija se koristi iskljuèivo kod rezistentnih oblika PMDD-a, jer inducira stanje menopauze.
Diuretici
Najèešæe se koristi spironolakton protiv zadržavanja viška tekuæine, meðutim nije uèinkovit za lijeèenje ostalih simptoma PMDD-a.

B. Nefarmakološke metode
Redovito provoðenje aerobnih vježbi ublažava simptome PMS-a, iako za sada ne postoje studije koje dokazuju istu uèinkovitost u lijeèenju PMDD-a. Meðutim, ipak se preporuèa redovito vježbanje kao dio šireg plana lijeèenja PMDD-a.
Kognitivno bihevioralna terapija pokazala se uèinkovitom u ublažavanju tegoba PMS-a, a u nekoliko studija i u lijeèenju PMDD-a.
Lijeèenje umjetnim svjetlom, koje se koristi u lijeèenju zimske depresije i sezonskog afektivnog poremeæaja, još uvijek je u eksperimentalnoj fazi.
Promjena dijetnog režima je korisna. Potrebno je izbjegavati alkohol, kofein, sol, duhan, šeæer, prekomjerno konzumiranje hrane, te poveæati unos proteina, složenih ugljikohidrata, uzimati èešæe i manje obroke. Vitaminski pripravci i minerali (B6, kalcij, magnezij, multivitamini) èesto se preporuèaju za ublažavanje simptoma PMS-a, ali za sada nije provedeno dovoljno studija koje ukazuju na uèinkovitost istih u ublažavanju simptoma PMDD-a.

Proèitajte takoðer èlanak o PMS-u.