Predmenstrualni sindrom ili PMS je pojava emocionalnih, bihevioralnih i tjelesnih promjena, obično u drugoj fazi menstrualnog ciklusa, 10-14 dana prije pojave menstruacije, a pojavljuje se u oko 75% žena objavljeno je na stranicama HPD-a.
Predmenstrualni disforični poremećaj ili PMDD ima slične kliničke simptome kao PMS, ali su simptomi znatno jače izraženi, te uzrokuju otežano funkcioniranje u poslovnom, socijalnom ili društvenom životu. PMDD se pojavljuje u oko 3-8 % žena u općoj populaciji. Opisano je čak oko 300 različitih simptoma
PMDD-a, međutim samo je nekolicina sustavno praćena. PMDD je najizraženiji od ranih dvadesetih do ranih tridesetih godina života.
Iako čest poremećaj koji se može vrlo uspješno liječiti, PMDD i dalje ostaje zanemareno i često neprepoznato stanje. Tome u prilog govore podaci iz strane literature: više od 50 % žena koje boluju od PMDD-a traži pomoć ginekologa ili liječnika opće medicine, a tek vrlo rijetko psihijatra.
Osnovni simptomi PMDD-a
Osnovni simptomi PMDD-a su:
1. Depresivno raspoloženje, osjećaj beznađa
2. Izražena anksioznost i napetost
3. Iznenadne promjene raspoloženja
4. Ustrajna i izražena razdražljivost, ljutnja, sukobljavanje
5. Smanjen interes za uobičajene aktivnosti, posao, školu, društveni život
6. Smanjena koncentracija i sposobnost zadržavanja fokusirane pažnje
7. Slabost, umor, gubitak energije
8. Izražene promjene apetita, prejedanje, potreba za određenom vrstom hrane
9. Nesanica ili povećana potreba za snom
10. Osjećaj gubitka kontrole pri uobičajenim aktivnostima
11. Tjelesni simptomi poput porast tjelesne težine, nadutost, osjetljivost ili oticanje dojki, glavobolja, bolovi u mišićima ili zglobovima.
Dijagnoza
Prema Diagnostic and Statistical manual of Mental Disorders (DSM-IV), za dijagnozu PMDD potrebno je sljedeće:
1. Prisutnost simptoma tijekom gotovo cijele lutealne faze menstrualnog ciklusa; prisutnost najmanje
pet od navedenih simptoma, od kojih je bar jedan među prva četiri navedena, i to u većini menstrualnih ciklusa tijekom najmanje godinu dana.
2. Simptomi značajno utječu na odnose s drugim ljudima, profesionalni život ili socijalne aktivnosti.
3. Smetnje nisu posljedica egzacerbacije drugih bolesti.
4. Simptomi moraju biti praćeni kroz najmanje dva uzastopna ciklusa.
Liječenje
U liječenju PMDD-a, najčešće se primjenjuje kombinacija farmakoloških i nefarmakoloških metoda. Međutim, iako većina stručnjaka preporuča kombinaciju metoda, dosadašnje studije nisu pokazale značajno bolji rezultat kombinacije u odnosu na samo jednu metodu. Vjerojatno se liječenje treba prilagoditi individualnim potrebama pojedinca.
A. Farmakološke metode
Današnje liječenje PMDD-a je simptomatsko. Simptomi se obično ponovo pojavljuju nakon prestanka uzimanja lijekova. Najčešće se primjenjuju antidepresivi, anksiolitici, analgetici, hormoni i diuretici.
Antidepresivi
Antidepresivi su najučinkovitiji lijekovi u liječenju PMDD-a, osobito u slučaju kada su glavni simptomi PMDD-a depresija, iznenadne promjene raspoloženja, anksioznost i razdražljivost. Koriste se fluoksetin, paroksetin, sertralin, citalopram, venlafaksin i klomipramin. Ukoliko su simptomi jače izraženi, preporuča se kontinuirana primjena lijekova, a u slučaju blažih simptoma dovoljna je intermitentna primjena lijekova, tijekom druge faze
menstrualnog ciklusa. Paroksetin i venlafaksin se mogu koristiti samo kontinuirano, dok se fluoksetin, sertralin, citalopram i klomipramin mogu koristiti kontinuirano ili intermitentno. Ponekad je potrebno uzimati lijek tijekom dva do tri menstrualna ciklusa, kako bi se postigao potpun učinak lijeka. Ostali antiderpesivi za sada nemaju dokazani učinak u liječenju PMDD-a.
Anksiolitici
Upotrebljavaju se kada je anksioznost najizraženiji simptom PMDD-a. Najčešće se koristi alprazolam, rijeđe klonazepam i lorazepam. Djeluju brzo, koriste se u drugoj polovici ciklusa, svaki mjesec ili po potrebi. Moguća nuspojava je navikavanje.
Analgetici
Iako rijetko, bol može biti najprominentniji simptom PMDD-a, te se tada koriste analgetici. Međutim, analgetici ne mogu ublažiti ostale simptome PMDD-a.
Supresori ovulacije i hormoni
Oralni kontraceptivi učinkovito uklanjaju simptome PMS-a, međutim njihova učinkovitost u liječenju PMDD-a nije dokazana. Potrebne su nove studije o opravdanosti liječenja PMDD-a estrogenima i progesteronom. GnRH analozi pokazali su se učinkovitima. Ovariektomija se koristi isključivo kod rezistentnih oblika PMDD-a, jer inducira stanje menopauze.
Diuretici
Najčešće se koristi spironolakton protiv zadržavanja viška tekućine, međutim nije učinkovit za liječenje ostalih simptoma PMDD-a.
B. Nefarmakološke metode
Redovito provođenje aerobnih vježbi ublažava simptome PMS-a, iako za sada ne postoje studije koje dokazuju istu učinkovitost u liječenju PMDD-a. Međutim, ipak se preporuča redovito vježbanje kao dio šireg plana liječenja PMDD-a.
Kognitivno bihevioralna terapija pokazala se učinkovitom u ublažavanju tegoba PMS-a, a u nekoliko studija i u liječenju PMDD-a.
Liječenje umjetnim svjetlom, koje se koristi u liječenju zimske depresije i sezonskog afektivnog poremećaja, još uvijek je u eksperimentalnoj fazi.
Promjena dijetnog režima je korisna. Potrebno je izbjegavati alkohol, kofein, sol, duhan, šećer, prekomjerno konzumiranje hrane, te povećati unos proteina, složenih ugljikohidrata, uzimati češće i manje obroke. Vitaminski pripravci i minerali (B6, kalcij, magnezij, multivitamini) često se preporučaju za ublažavanje simptoma PMS-a, ali za sada nije provedeno dovoljno studija koje ukazuju na učinkovitost istih u ublažavanju simptoma PMDD-a.
Pročitajte također članak o PMS-u.
Post je objavljen 11.02.2009. u 00:02 sati.