Danas se osjećam odlično unatoč katastrofalnoj biometeorološkoj situaciji. Čemu to mogu zahvaliti? Dobrim djelima. Barem ih tako ja doživljavam. S vremenom sam naučila kako dobar osjećaj i ponos nakon što učinim neko dobro djelo nije samo prazna priča nego, u mom individualnom slučaju, i činjenica. Baš mi je drago zbog toga.
I tako sam uvrstila mala dobra djela, koliko je već u okviru mojih skromnih mogućnosti, u svoju redovitu terapiju. Primjetila sam još jednu stvar: sve dobro što učiniš drugima, uvijek ti bude vraćeno, možda ne od te osobe, ali netko se ipak pobrine da ne ostaneš uskraćen. Silno me to veseli, daje mi vjeru i snagu za dalje.
O čemu uopće pričam? O banalnostima poput dvije-tri lijepe riječi upućene ljudima u potrebi.
I sami vjerojatno znate koliko se razveselite kad pročitate novi komentar na neki svoj post, jel' da? I ja se tome veselim - znači, ipak me netko čita, netko me zamijetio - postojim.
E, temeljem toga sam odlučila što češće komentirati tuđe blogove u nadi da će ih to barem malo razveseliti, barem 10% od toga koliko veseli mene. Ako već nemam ništa pametno za napisati, a ono barem kliknem na GoogleAds - praktički me ne košta ništa, a nekoga će pogled na statistiku njegovih oglasa razveseliti kad vidi klik više. Eto, to su moja mala skromna "dobra djela" i moj veeeliki dobar osjećaj poslije toga. To je nešto što mi nitko ne može oduzeti.
Živjeli!
P.S. - Dobar osjećaj je samo na psihičkoj razini, fizički sam kao da me netko danima mlatio, al' nema veze, proći će.
Pusa!