Evo me, živa sam i mrvicu mi je bolje pa sam se posvetila još nekim aktivnostima i pokušavam izaći iz vlastite čahure, a i pomalo izlazim van pa me nema baš na blogu... Nadam se da nisam nikoga razočarala, a jako mi je drago da me tražite, makar mi je malo neugodno jer sam lijena. Zapravo, ovaj blog me podsjeća na nesto jako ružno i teško, što je, nadam se, barem djelomično iza mene, pa sam ga izbjegavala u zadnje vrijeme. To je ustvari pravi razlog zašto me nema. Ali ipak, puse svima. Idem za par dana probati otići na more... Javit ću kako je bilo. Ali me malo frka... :-))
Inace radim, trenutno od kuće jer sam se tako uspjela dogovoriti s gazdom i odgovara mi. Bolovanje sam zatvorila kad je došlo vrijeme za odlazak na komisiju jer otprilike mogu pretpostaviti rezultate. Pomalo sam počela i voziti, više me ne hvata panika tako često, samo nekako napetost mišića i zatupljen pogled (kao da mi se i očni mišići napnu pa remete vid). I nelagoda, tu i tamo omaglica. Standardno. Ali, evo trudim se gurati naprijed.
Još jednom svima puse, javljam se poslije mora (držite mi fige :-)