demokrasi for damis

Kaže car da se opisna imenica turbofolk odnosi na svaki proizvod, koji nastane kada se primitivac dočepa moderne tehnologije. I nije nužno da se to odnosi samo na muziku. i nije nužno da postane ponornica do kraja.
Kaže mužjak da nekada su vremena bila strašna, strašna. Da si morao/la paziti na svaku riječ, jer svaka druga mogla te odvesti na goli otok, u zatvor, prijeki sud ili na tamburanje. Kaže on da danas je živjeti baš diiiiivno, jer svatko može reći što ga sprdne. Danas gomila ima bogomdana prava da huči i buči i valja kakojojgod dođe. Danas zato i ja mogu bez straha nalijepit si velko i uokvireno PROTIV na svoju krasnu javnu sliju, i mogu si javno i jasno i glasno iznosit svoje stavove. Bez straha da će me snaći neka nezaslužena kazna.
Isti taj strah nedostaje i ljudima koji govore, viču i urlaju zaista strašne stvari, i nitko im ne može stati na put. Jerbo, danas svi redom uživamo slobodu govora i djelovanja.
Kaže car da demokratiju treba ukinuti. Jer da većina je preglupa i preneobrazovana da bi znala šta i koga i zašto bira. I da bi zato trebalo uvesti da inteligenti vladaju i donose inteligentna rješenja, e da bi ovi kojima razmišljanje nije jača strana, mogli u miru živjeti i uživati plodove inteligentnih rješenja.
Slaže se mužjak da je demokracija zakurac, isto.
Moji kolege na poslu, oni svi koriste svoje bogomdano pravo da si izaberu gradonačelnika, da glasaju o braku, seksu i mraku, ali zato nikome ne daju pravo da im pametuje o njihovom poslu. Jer ono što oni rade, to nema šanse da zna bolje od njih netko, tko se time nikad nije bavio. Pa zar ne? Nije li to logično? S druge strane, oni znaju sasvim dovoljno o vođenju grada, a bogami i države, e da bi mogli birati tko će to raditi. Ili, barem je tako netko zamislio, da oni to znaju, jelte?
Šatro.
Danas je, eto, došlo to krasno vrijeme. Svi imaju svoje stavove, mišljenja i prava da ih jedni drugima urlaju na uho, pa ko prvi ogluši, luzeeeer!
A ja se još uvijek ne mogu odlučiti jesu li bila bolja vremena, ona grda i strašna, u kojima su riječi imale neku zastrašujuću težinu, i kad se, samo radi te silne težine, dobro moralo odvagnuti gdje, kada, kako i koje ćemo koristiti... ili ova danas, kad od silne buke... ma ne volim buku. I bojim se
goomileeee.



Oznake: riječi su karakter a karakter sudbina

14.11.2013. u 23:09 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< srpanj, 2024  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        



Komentari da/ne?

opis bloga

Mah... samo serem tu bezveze...

. .

lupipaprezivi@gmail.com
fejspukarenje

Da li je bolje kad ljubav umre prije nas ili mi prije nje?