proljeće
Najzanimljiviji turista koji je kod nas ikada noćio, i odmah potom prestao biti običnim turistom, i postao jednim od onih gostiju radi kojeg domaćini spavaju na podu, bio je jedan bivši njemački vojnik, kojeg su zarobili partizani negdje u Bosni, a kako je bio i inženjer, tako ga je za kaznu natjeralo da gradi prugu Brčko-Banovići.
Usput se, naravski, zaljubio u neku partizanku, naučio govoriti jezika, zaljubio se u Balkan i samo je smrt stala na kraj njegovoj tradiciiji vječitih povrataka brdovitom B.
Meni su bile zanimljive one njegove prijeratne priče. O tome kako je živio u Kasselu i kako su onda, oni mulci izlazili van i slušali jazz. U Njemačkoj se prije rata slušao jazz...a onda ih pokupilo i odvelo na front.
I sve češće, češće, češće, češće me naganja ta dilema.
Treba li nešto činiti, reagirati, lajati, buniti se, izlazit na referendume, izbore, ostavljat posvuda svoje komentare, misli prepametne, sve nešto da se taj rat i te katastrofe izbjegnu, ili se jednostavno treba prepustit i uživat, jer katastrofe su ionako nepredvidive lavine, koje nas, bunili se mi ili ne, prije il kasnije, satru za doručak.
Pa je onda mudrije jednostavno se isključit iz portala, radija, televizija, tuđih misli i mišljenja i mirne duše otić u šetnju šumom, i potegnut dobru pivu nakon.
Da, čini se to božanskim rješenjem...
Dodavanje još jednog plusa nizu lijepih dana.
Oznake: priroda i društvo
08.10.2014. u 21:56 | 6 Komentara | Print | # | ^