ahilova šesta
Inače kao i inače ali više nego inače živo mi se jebe za maturante, njihove poruke, ponašanja, nade i stremljenja, ništa nisu pametniji, sretniji ni mlađiji nego mi što smo bili onda kada smo bili, ni kao oni što će tek oni sljedeći biti i ništa nije fundamentalno (temeljno a ne fundamentalistički) drugačije nego inače, neki od njih će uspjeti, neki manje više, prilagodba promjenama uvjet je opstanka vrste, a mogućnost da se predvidi korak ispred data je samo rijetkima koji se ponekad rode a ponekad ne, a uglavnom je sve to stvar sreće. I kad se skuži pomalo i dosadno i ponavlja se i ponavlja i opet i opet.
I eto ga opet. I s vremenom blijede emocije, blijedi oduševljenje, blijedi nervoza, blijedi sve, samo nešto postoji i ponavlja se.
Mladunče je isto postalo dlakavo bubuljičavi tinejdžer, veliko je i glasno, lupa i pušta muziku, pokušava nas zaprepastiti i nanervirati, kad ne živiš u fundamentalistički nastrojenoj obitelji, nego kakti kod nekih liberalnih ljevičara, onda moraš baš dobro otegliti jaja e da bi doveo svoje najbližnje u stanje zgražanja, srećom, nije mu baš toliko stalo. Barem ne za sada. Za sada poslušno utiša one gluve hevi metalce e kad ih krene slušati kako izbacuju svoje frustracije i uglavnom igra na kartu odugovlačenja i otezanja, što pali samo kod nestrpljivo ambiciozne majke, kad nas znamotefore topla voda uglavnom ne okida ništa. Ili kao i inače, kad te nanervira nešto sa strane i otprije, onda ti se i obitelj pretvori u nagaznu minu. Inače kad nije tako, onda nije tako.
Ipak, svejedno, sve više preferiram mir, nemrem reći da sam vidjela to sve baš sve sve sve i da mi je dosta, ali nekako, i fejsa mi je dosta.
A to je već... nešto.
Oznake: ludovanje
20.05.2017. u 10:40 | 5 Komentara | Print | # | ^