misli i nedjela
Postoje ti neki poslovi, glupi od glupljih, poslovi s trake, beskrajni nizovi ponavljajućih pokreta, bez prisustva aktivnog dijela mozga, primjetila sam da, za inteligenciju zakinutim ljudima, takvi poslovi puno teže padaju nego onima, koji se mogu odvojit od svojeg tijela i odlepit negdje u glavi.
U zadnjim razredima osnovne škole želja mi je bila da imam fotoaparat negdje u glavi, i da svakim migom zabilježavam scene u razredu. Onako, samo jednom mignem i scena spašena.
Danas postoje gugle naočale. I neke isto tako s malenim fotoaparatićem u ćošku.
Danas mi je jedna od želja želja, dok odlepljujem u glavi a ruke bezbroj puta polažu naljepnice na nož za katanje, (100, danas ih je bilo 100 araka) e, da onda mogu u glavi pisati blog. Neki puta baš mi bude zabavno pratit kamo sve te misli odlepršaju. I kad pokušavam poslije ponoviti, nikad to nije to. Isto kao što se nakon jebeno dobrog izlaska, drugu večer čovjek/žena običavaju vratit na isto mjesto, sve u nadi da će opet biti onako dobro. I nikad ne bude.
Šteta.
Hrvatski jal. Slušam o njemu još prije negoli je Hrvatska postala Hrvatskom, navodno postoji, i navodno je veliko zlo, tražila sam po gugletu, nema nekog dokaza hrvatskom jalu.
Zato ima puno dokaza hrvatskom ovom i hrvatskom onom. Ne znam po čemu bi hrvatski jal bio izuzetan u odnosu na druge jalove, ali jasno je da male nacije vole nacionalnim oznakama prisvajati čim više raznoraznih objekata. Isto kao što se maleni psi strahovito trude čim više zapišavati, čim više tuđih taraba.
Ima jedna žena, nova je u svijetu kvartovskih pasa, šeće naokolo s malenim maltezerom koji se lako uzbuđuje i onda zapišava sve oko sebe, i svaki puta kad se sretnemo, bude zapišana i od našeg psetanca. Pa sva sretna objašnjava kako je ona već naviknuta biti zapišanom od tog svojeg usplahirenka. Meni neugodno.
Bio je taj neki štrajk danas. Govorilo se na radiju da je sve stalo, i škole i bolnice i tramvaji.
Mladunče kaže da je ono u podne imalo srz i da ih nije pustilo kući.
Mužjak je imao predavanja prijepodne i nije imao pojma o pravilniku nerada, njegov stav je ionako, da to sve samo organiziraju ti neki ljudi-političari, koji gledaju kako se, nauštrb svega lošega, čim prije učipiti na izborima i onda živjeti od saborske plaće, i kako su sve te prijetnje bzvz, kao da nekome mašeš kroz prozor i prijetiš da ćeš izaći, i sve je tako neuvjerljivo i neorganizirano i bez glave i bez repa i niškoristi. I da je ovo prvi puta kada je siguran da bi namjerno sabotirao. Prije dok je bio mlad i nadobudan, volio je ta događanja naroda. Više ne.
Nama je oko podne došao gazda i odveo šeficu na kavu. Iskustvo govori da odlazak s gazdom na kavu obično znači neku promjenu. Povišicu ili otkaz. Šefica se samozatajno smješkala po povratku. Kažu kolege da nikad ne govori o čemu su pričali.
Sutra su isto neki prosvjedi. Za vrijeme današnjeg štrajka smo izrađivali transparente. Male tabelice s jedva čitljivim slovcima.
Šteta novaca...
Oznake: jajk
25.02.2014. u 17:47 | 6 Komentara | Print | # | ^