I joś
I što bi još trebalo? O, da, trebalo bi djecu radjati nakon smrti, i trebali bi tu djecu odgajati neki drugi ljudi, jer mi kad odgajamo vlastitu djecu, onda im prenosimo svoje predrasude, koje od milja zovemo genima, a gene zovemo najjačima od svih karata u igri, dok drugi ljudi, oni imaju druge gene, i njihove predrasude ostaju samo predrasude koje se uvijek daju promijeniti, promjena znači rast i razvoj, i da, to je jedan od uvjeta za sretno društvo.
U cjelini.
Voljela bih imati to dijete. Jednom, nakon smrti.
Oznake: Epifanija
31.03.2014. u 22:55 | 3 Komentara | Print | # | ^