pozdrav s vrha tvrđe
Danas je tako idealan dan za zlostavljanje gužve u samoći i rješavanje sebe same starih stvari, koje skupljaju prašinu i lišće dežurnog sobnog bilja, još od onog zimskog vremena otkad sam ih dovukla za vrijeme velike seobe, sve u namjeri da učinim nešto s njima.
Pa sad, eto, činim, bacam...iako, tu i tamo se baš, ono, razveselim nekim starim "uspomenama", uglavnom radovima, svi me vraćaju ravno tamo, u ono grdo vrijeme devedesetih, svi su radovi iz tog dijela svijeta uglavnom depra i teški, osim ovog jednog, koji je pak nekakva tragikomična intimna borba s vjetrenjačama, gledam sad unazad u to vrijeme devedesetih, čini mi se da je onda bilo puno lakše, bilo je to vrijeme kada se točno znalo tko je prijatelj, a tko neprijatelj, sad su došla puno teža vremena, vremena spoznaje da najveći smo neprijatelji (sada, a i oduvijek bili) sebi samima...
Oznake: devedevedesete
05.08.2014. u 14:50 | 6 Komentara | Print | # | ^