susret
uspjele smo konačno, nakon skoro sedamnaest godina. naći se. uživo. nakon godine i pol dogovaranja. virtualno. nije da smo svaka na svojem kraju svijeta, osim, ako je ova omanja samozvana metropola cijeli svijet. e, onda jesmo.
sjedila je tako i čekala u kavani, znala sam da će izgledati posebno, zato jer je uvijek bila posebna, zato jer ja volim posebne. nije ona, naravno, posebna zato jer ja to volim, nego se volim lijepiti za posebne, više nego za obične.
svako je poseban. da, naravno....
onda se polagano okrenula i još polaganije krenula ustajati sa stolice. nekad živahni pokreti zaustavljeni u pažljivim kretnjama nježne bake. taj mi je prizor danas poklonjen na duboko urezivanje u moždine. ganulo me. ustvari, nije ona uopće baka, još uvijek ima tako mlado i nježno lice, a i jenifer lopez je starija od nje pa izgleda daleko od bake, doduše, nismo danas snimale spot niti ga fotošopirale, ali opet... kao da je bilo jučer živahna mulica, jutros nježna i oprezna bakica.
onda je počela vikati na mene. da zašto hodam svijetom tako polusijeda i neofarbana, kad sam još uvijek mlada i kad mogu još uvijek tako izgledati. kao mlada. argumenti da je to moja kosa i ako ona želi tako izgledati, da nemam ja tu što sad izvodit, nisu palili. mladost se, u današnje vrijeme, protegla daleko u korijen sijede kose, nategla je kapke i podigla sise, i nema više nikakvog argumenta zašto je otjerati od sebe.
mladost...
onda smo se pokušavale prisjećati. sjećanja se, kažu, brišu i mijenjaju svaki puta kada ih ponovno pozivamo, mnogo smo toga u zadnjih tridesetak godina izmijenile, čini se. nisam se mogla sjetiti kraj koga sam u srednjoj sjedila. prazno mjesto na klupi kraj mene. nije bilo, sigurno, ali eto, godine su pobrisale nekoga s te klupe. možda je to upravo bila ona. nikad nećemo doznati, jer se ni ona nije mogla sjetiti. 26 godina otkad smo čkomile u tim klupama, 16 i kusur godina otkad smo se zadnji puta vidjele.
obećale se viđati češće. od nove godine, naravno. tek toliko, da nam ta nizbrdstrmopižđujuća putanja ne promakne. i ne izazove opet neki šok. za godinu koju...
obećale se farbati, smršati i učiniti sve. od godine nove...
Oznake: 1989
17.12.2015. u 21:37 | 1 Komentara | Print | # | ^