A gdje ste vi bili dok je svir'o
Evo, mi smo onomad na dan onog strašnog koncerta bili doma u zgb, to popodne točnije na Jarunu, sjećam se jer taj smo put svo troje došli biciklima, dijete se nakraju smorilo i nepodnošljivo neutješno plakalo i histerično zapomagalo na povratku, naravno da je meni to bilo deset puta gore nego što se taj dan događao zloguki koncert kojeg smo s profinjenim gađenjem zaobišli... no, bila je tamo to popodne na plaži neka grupica mladih ljudi slavonskog porijekla, ne pretjerano obrazovanih, pozicioniranih negdje na donjem dijelu ljestvice radne snage, isto su se to popodne kupali na Jarunu i smišljali beskrajne zajebancije na račun dotičnog gospodina koji kombinira srednjevjekovlje s crnokošuljaštvom i sve nekim simbolima o kojima jedva da nešta zna osim onog najvažnijeg, a to je da pali rulju i donosi pare, e, rekao bi čovjek da ta je grupica mladih ljudi kontra tog gospodina, ali ne. Grupica je došla u metropolu upravo radi koncerta, ne da bi dizala desnicu, ne da bi veličala to nešto, nego zato jer im je to izgledalo zabavno. I zabavno im je bilo rugati se onom maču i cijeloj toj koreografiji i onda na kraju u svemu tome sudjelovati. Bio je spektakl, jbg. Ono nešto malo ljudi što znam da je tamo htjelo otić ili zbilja otišlo, otišli su samo radi tog, spektakla, jer nikada toliko ljudi na jednom mjestu, a pitat će te starost gdje je mladost bila kad se na hipodromu događala zbijena gomila i tako to... ili kad ti već vlastiti život nije spektakl, onda odi sudjelovat u tuđem pa budi i ti dio nečega, i tako to već nekako...
S jedne strane gomila, s druge novci i politički poeni. No, ružna i, svi znamo, zabranjena (najslađe voće) koreografija postala je tad malo normalnijom i počela je ozbiljno prijetit postati legitimnom.
Trebali su nam mjeseci e da odučimo dijete koje je iz vrtića donijelo naviku podizati nož u zrak i tako započinjati svaki objed s beštekom. Kao što dotični započinje svoj koncert, eto, dotle je ta iritacija došla. I uglavnom jest takva, većina je uopće ne razumije, isto kao djeca u vrtiću, vide što se nosi i onda to ponavljaju bez ikakvog promišljanja i brige. Nego, eto, u veselju. Jer su vidjeli da to što rade izaziva reakciju. Može li gluplje, naravno sve može više i bolje, pa bi bilo dobro da ne tražimo više i bolje od tog veselja.
Djeca su u međuvremenu prirodno prestala dizati beštek u zrak, potrošila im se fora, našli su nekaj novoga. Six-seven. Gazi taj život. Onaj gospon sa sumnjivom koreografijom naišao je također na zid, nije sretan i nije mu jasno zašto ne volimo da mala djeca podižu tupavi beštek u zrak prije nego navale na pomfri s pohanim sirem. Jer, svi znamo, danas pomfri, a sutra pohani sir.
Six-seven
Btw, počele mi se na fejsu pojavljivati reklame za crne sportske jakete kontra vjetra i kiše a ukrašene ZDSloganom i šahovnicom krivih boja, uredno sam ih prijavila da šire mržnju i da ih zabrane, onda se sjetila kome ja to uopće prijavljujem. Bože mene.
šta da, a?
Imam i ja tu jednu crnu fantomku, zovem je potkapa, ispala mi je iz ranca i nakon sedam dana sam je našla blatnjavu na parkiralištu, skupa marka, Karibo, oprala je i dalje je imam, a imam i jednu šminkersku crvenu na trokutiće, s njom sam danas išla na pregled sinusa, čekala na pregled sat i po, fantomku nosim jer vozim biciklo po cičoj zimi, biciklo vozim jer nemam gdje parkirati auto i ako išta mrzim radit po rvatskoj metropoli to je vozit auto i tražit parking, zato trebam fantomke, elem, kronična upala sinusa, devijacija jednog septma, drugog ne, gospođo možete ovako doživjeti stotu, želite li operaciju, može ali ne mora, neka hvala, dobro je gospoji i na doživotnom šibanju kortikosteroidima, ionako imam fantomku u koju mogu upuhivati svoje kronične slince, pročitala sam puno toga u čekaoni, sat vremena na nogama, a pola sata na stolici, časna je lagala, i časne lažu, zar ne, riječka gradonačelnica je ispala čka čka, a ovi naš ružnjikavi baš je nekako na našoj strani, "mi" to smo svi mi malo bolje obrazovani što kroz život prolazimo malo bolje od "njih" malo slabije obrazovanih s jako lošim kartama u samom startu i ništa boljim u nastavku, a koji nemaju nego nasilje, nasilje je jedino što su dobro upoznali, jbg, manje ih je, srećom uvijek će ih biti manje, ali ionako su samo lutke na koncu onih zbilja turbo kvarnih koji bacaju kosti psima e ba bi se imali oko čega gložiti, gloženje je riječ koju je hrvatskom prijevodu koristi Pipi duga čarapa namjesto množenje, ne znam dovoljno dobro jezike da bih znala što veli u originalu, ali gloženja je u zadnje vrijeme mnogo i previše, elem, smrzla mi se guzica na biciklu i cičoj zimi, kaže muš da je loš zrak u Bangkoku još uvijek bolji od ovoga u Zagrebu i da valja jednom kupiti pročišćivač, nema veze, meni su kortikoisteroidi sasvim dovoljni e da bih mogla disati, nisam se pohvalila da srušio se sustav bolnice onog trenutka kad su ukucali moje ime jerbo mi dopizidilo čekati i tražila sam novi termin, eto kospočo uništila ste nas, sve je palo, sestra je jedna poslije ustvrdila da im brže ide ovako bez sustava, i da, to je najveća istina, ako išta u ovim krajevima ikamo ide to je, baš i upravo tako, bez reda, pameti, i nadasve sustava.